Postoji priča koja se u BiH ponavlja češće nego što bi agencije voljele. Firma plati izradu web stranice nekoliko hiljada KM, na početku sve izgleda dobro, a nekoliko mjeseci kasnije vlasnik se pita je li prevaren.
Ono što takav vlasnik zapravo pita nije koliko web stranica košta. Pita kako da utvrdi šta je dobio. To su dva različita pitanja i samo jedno od njih ima odgovor u obliku cifre.
Cijena je javno dostupna informacija. Sarajevska firma ZiCoding oglašava izradu od 500 KM. Slobodni programeri u regiji traže nekoliko stotina eura, uz zasebno plaćenu domenu i hosting. Ima i onih koji uz hosting i podršku naplate stotinjak eura, i onih koji rade besplatno da bi skupili prve reference. Sve to je istina istovremeno. Zato raspon ne pomaže.
Ukratko
- Raspon od nekoliko stotina do nekoliko desetina hiljada KM nije prevara, nego znak da se pod istom riječi prodaju različiti poslovi.
- Cijenu pomjera sadržaj, a ne dizajn. Ko piše tekst i ko fotografiše odlučuje o iznosu više nego broj stranica.
- Domena, hosting i održavanje su tri troška koja teku i poslije lansiranja, i tu se krije većina neugodnih iznenađenja.
- Ponuda koju ne možete provjeriti za šest mjeseci je loša ponuda bez obzira na iznos.
- Ako vam sajt treba samo da kupac provjeri radno vrijeme, skupa verzija se neće vratiti.
Isti posao pod istim imenom nije isti posao
Kad dobijete dvije ponude za “izradu web stranice” i one se razlikuju osam puta, prvi zaključak je da neko laže. Obično ne laže niko.
Za nekoliko stotina KM realno dobijate gotovu temu, vaš tekst prebačen u nju i jedan krug izmjena. To je legitiman proizvod. Postoje firme kojima je tačno to potrebno i koje bi svaki dodatni dinar potrošile uzalud.
Za nekoliko hiljada dobijate nešto drugo: neko sjedne s vama i utvrdi šta svaka stranica mora reći i kojim redom da bi čovjek koji je čita podigao telefon. Napiše taj tekst. Fotografiše ono što imate. Postavi mjerenje da se poslije zna odakle su došli upiti. To je nekoliko sedmica rada nekoliko ljudi.
Obje stvari se u ponudi zovu isto. To je cijeli problem.
Sadržaj pomjera cijenu, ne dizajn
Vlasnici obično misle da plaćaju izgled. U praksi izgled je najjeftiniji dio.
Skupo je ono što traži da neko razumije vaš posao. Ko će napisati opis usluge tako da ga pročita neko ko ne zna vaš žargon. Ko će fotografisati halu, a ne skinuti fotografiju s berze slika. Ko će odlučiti da stranica proizvoda ide prije stranice o firmi zato što kupci dolaze po proizvod.
Iz toga slijedi praktično pravilo pri poređenju ponuda. Nađite u svakoj gdje piše ko piše tekst. Ako u jeftinijoj ponudi piše da tekst dostavlja klijent, a u skupljoj da ga piše agencija, upravo ste našli veći dio razlike u cijeni. Ostalo je detalj.
Vrijedi i obrnuto. Ako vaša firma već ima uređen katalog, opise proizvoda i fotografije s prošlog sajma, jeftinija ponuda vam odjednom postaje razumna, jer ne plaćate posao koji ste već obavili.
Četiri stvari koje cijenu dižu naviše
Kad ponuda ode preko deset hiljada KM, gotovo uvijek je razlog jedna od ovih stavki, a ne to što je dizajn ljepši.
Drugi jezik. Njemačka ili engleska verzija nije prevod nego drugi sajt koji dijeli izgled s prvim. Neko mora održavati oba, a kad dodate proizvod, dodajete ga dvaput. Za izvoznike se to obično isplati, ali treba znati da trošak ne prestaje s lansiranjem.
Katalog i prodaja. Razlika između deset stranica i dvjesto proizvoda nije u programiranju nego u podacima. Neko mora unijeti opise, cijene, šifre i fotografije, i neko ih mora ažurirati kad se promijene. Ako to niko u firmi ne preuzme kao svoj posao, katalog zastari za pola godine.
Spajanje s onim što već koristite. Sajt koji povlači stanje zaliha iz vašeg programa ili šalje narudžbu direktno u knjigovodstvo je razvojni posao mjeren sedmicama. Ponekad se isplati odmah, a ponekad je jeftinije da neko još godinu dana prepisuje ručno. To je računica koju vrijedi napraviti prije nego se naruči.
Selidba sa starog sajta. Ako imate stranice koje se već pojavljuju u pretrazi, one moraju biti preusmjerene na nove adrese. Kad taj posao izostane, firma lansira ljepši sajt i izgubi posjete koje je imala. Prepoznaje se po tome što u ponudi nigdje ne stoji riječ preusmjerenje.
Tri računa koja teku i poslije lansiranja
Ovo je mjesto gdje nastaje najviše ljutnje, i skoro uvijek zato što se o njemu nije govorilo na vrijeme.
Domena je godišnji trošak i vodi se na nekog vlasnika. Hosting je mjesečni ili godišnji trošak i negdje fizički stoji. Održavanje je rad koji neko obavlja: sigurnosne kopije, nadogradnje, sitne izmjene kad promijenite broj telefona.
U ponudama to najčešće izgleda ovako: cijena izrade, pa domena, pa hosting, pa održavanje, kao četiri odvojene stavke. Neke agencije prvu godinu uključe u cijenu izrade. To nije prevara, ali jeste razlog zbog kojeg drugi račun ponekad iznenadi.
Tri pitanja koja rješavaju cijelu ovu stavku prije potpisa:
- Koliko iznose godišnje, izraženo u KM. Ne “simbolično” i ne “riješit ćemo”.
- Na koga se vodi domena. Ime vaše firme ili ime agencije.
- Šta tačno pokriva održavanje. Broj sati mjesečno ili spisak poslova, jer “održavanje” bez toga znači da je nešto pokriveno, a niko ne zna šta.
Ponuda koja se ne može provjeriti je loša ponuda
Vratimo se vlasniku s početka. Njegov problem nije iznos. Njegov problem je što ne postoji dokument prema kojem bi utvrdio je li dobio ono što je platio.
Ponuda je provjerljiva ako poslije šest mjeseci možete otvoriti taj papir i za svaku stavku reći je li isporučena. To znači da u njoj stoji broj stranica, ko piše tekst, koliko krugova izmjena ulazi u cijenu, rok, i šta se dešava kada rok probije.
Ponuda od jedne rečenice i jedne cifre nije loša zato što je kratka. Loša je zato što ne postoji način da se s njom ne složite. Sve što isporučilac uradi tehnički odgovara opisu, jer opisa nema.
Ovo nije pitanje povjerenja u konkretnu firmu. Uredna ponuda štiti i agenciju: kad je broj krugova izmjena zapisan, deseti krug izmjena postaje razgovor o dodatnom poslu umjesto svađe.
Šta morate posjedovati kad se posao završi
Postoji kratak spisak stvari koje se traže prije potpisa, jer se poslije rješavaju mnogo teže.
- Domena upisana na vašu firmu. Ne na agenciju, ne na programera lično.
- Pristup hostingu. Vaši podaci za prijavu, ne posredovan pristup.
- Administratorski pristup sajtu. Onaj koji može dodati i oduzeti druge korisnike.
- Analitika i reklamni računi u vašem vlasništvu. Agencija dobija pristup, vlasništvo ostaje kod vas.
Kad je bilo šta od toga na agenciji, niste kupili stranicu. Kupili ste pretplatu na nju, s tim da cijenu pretplate određuje neko drugi. To ne mora biti loša namjera. Često je samo neuredno. Posljedica je ista onog dana kad poželite promijeniti izvođača.
Kada vam stranica trenutno ne treba
Rijetko ćete ovo pročitati na sajtu agencije, pa neka stoji ovdje.
Ako vaš sajt služi da postojeći kupac provjeri radno vrijeme, adresu i broj telefona, uložena hiljada KM više neće se vratiti. Za taj posao je uredan Google Business profil često korisniji od nove stranice, a besplatan je.
Ako svi upiti dolaze preko preporuke i tenderskih poziva, novi sajt neće promijeniti kanal. Može pomoći da vas onaj ko vas provjerava shvati ozbiljno, što nije malo, ali to je drugačiji cilj i mjeri se drugačije.
I ako je stranica stara tri godine, izgleda zastarjelo, ali donosi upite, onda izgled nije prvi problem na spisku. Redizajn preko iste poruke daje ljepšu stranicu s istim brojem upita.
Cifra koja vam zapravo treba
Umjesto pitanja koliko košta web stranica, korisnije je pitanje koliko vas vrijedi jedan upit.
Ako iz jednog ozbiljnog upita u prosjeku izađe posao od nekoliko hiljada KM, a sajt vam donese dva takva upita godišnje, izračun je gotov i nije ni blizu tijesan. Ako iz upita izlazi posao od stotinu KM, isti sajt je promašaj.
Taj broj znate vi, a ne agencija. Ako ga nemate, imate ga bliže nego mislite: uzmite prošlu godinu, prebrojte poslove koji su započeli tako što vas je neko kontaktirao preko sajta ili telefona, i podijelite prihod s tim brojem.
Kad tu cifru stavite pored ponude, razgovor se promijeni. Više ne pregovarate o tome je li nešto skupo, nego o tome koliko upita mora donijeti da se isplati. To je pitanje na koje i agencija mora odgovoriti konkretno, a upravo po tom odgovoru najbrže razlikujete one koji su o vašem poslu razmišljali od onih koji su poslali cjenovnik.
Česta pitanja