U Bosni i Hercegovini se istovremeno čuju dvije rečenice koje ne mogu obje biti tačne. Poslodavci kažu da radnika nema. Ljudi koji traže posao kažu da nema posla vrijednog prijave, i da radnika nema zato što ih niko ne želi pošteno platiti.
Obje strane su u pravu više nego što bi priznale. Firme koje traže ljude i ljudi koji traže posao prolaze jedni pored drugih, i mjesto gdje se mimoiđu obično je oglas.
Pritom mnogi kandidati ne traže bilo kakav posao. Traže posao kod tačno određene firme: ukucaju ime trgovačkog lanca, telekoma ili banke i dopišu oglas za posao. Već su izabrali kod koga bi radili i provjeravaju da li ta firma nekoga traži.
Ukratko
- Oglas bez plate gubi upravo kandidate koji imaju izbor, a to su oni koje najviše želite.
- Prije prijave kandidat ukuca ime vaše firme, i ako vi o sebi niste ništa napisali, pročita tuđe iskustvo.
- Oglas koji traži pet poslova u jednoj osobi kandidat čita kao opis haosa, ne kao priliku.
- Brzina i način odgovora dio su oglasa, jer kandidat iz njih zaključuje kako se u firmi radi.
- Ako je plata ispod onoga što isti posao plaća drugdje, bolji oglas samo ubrza odbijanja.
Kandidat prvo traži platu, a oglas je sakrije
Oglas koji kandidata ostavi bez odgovora često izgleda ovako. Traži se specijalista za društvene mreže, mjesto rada je kancelarija ili rad na daljinu, radno vrijeme puno ili skraćeno, “a plata naravno konkurentna”. Oglas nabroji sve moguće kombinacije i ne odluči se ni za jednu.
Ponekad se neko ipak javi, samo da provjeri o čemu se radi. Mnogi se ne jave. Kandidat koji ima posao ili nekoliko drugih opcija ne troši poslijepodne da bi saznao ono što ste mogli napisati u prvom redu. Kad plata nije navedena, najčešće pretpostavi da je niska, i najčešće nije daleko od istine.
Koliko ljude zanima konkretan broj vidi se čim neki iznos postane javan. Kad se pročuje koliko prodavač u nekom lancu prima, taj broj se prepričava i poredi s platama ljudi s fakultetom. Broj koji je javan putuje, a kandidati ga uporede s vašim oglasom i bez vašeg pristanka.
Raspon je kompromis koji radi. Ostavlja vam prostor za pregovor, a kandidatu daje razlog da se javi. I filtrira ljude čija očekivanja ne možete ispuniti, prije nego na njih potrošite razgovor.
Ime firme se provjerava prije prijave
Kandidat koji oglas traži po imenu firme to ime ukuca i bez riječi oglas. A u rezultatima pretrage tada ne vidi samo vaš sajt.
Iskustva s poslodavcima danas se pišu javno i po imenu, na društvenim mrežama, u grupama i u komentarima. Ljudi opisuju prijavu na minimalac i ostatak na ruke, platu koja kasni, smjene bez povećanja. U IT sektoru se o firmama razgovara toliko otvoreno da kandidat često zna kakav je tim prije nego pošalje biografiju.
Isto to rade i kupci prije saradnje: ukucaju ime firme, pročitaju recenzije i pogledaju Google Business profil. Ne možete kontrolisati šta drugi pišu. Možete odlučiti hoće li kandidat na vašem sajtu naći išta. Ako na njemu nema ni riječi o radu kod vas, prvi odgovor na pitanje kakva je to firma daje neko drugi. Stranica za karijeru radi kao landing stranica: jedna tema, jedan cilj, i odgovor na pitanja koja kandidat već ima prije nego ih postavi.
Takva stranica ne mora biti velika. Dovoljno je da kaže koje poslove najčešće otvarate, kako izgleda radni dan, šta nudite osim plate, kako se prijaviti i koliko proces traje. Svaka od tih informacija oduzima težinu tuđoj priči, jer tuđa priča najbolje prolazi tamo gdje vi niste rekli ništa.
Oglas koji traži pet ljudi u jednoj osobi
Isti oglas za specijalistu za društvene mreže često ide i dalje. Od jedne osobe očekuje Facebook, Instagram, LinkedIn i TikTok, kompletan sadržaj od objava do videa, odgovaranje na poruke, izradu i održavanje web stranice, SEO i povremene kataloge. Na ekspertnom nivou i bez uputa, jer su “ranije radili s agencijom”. Svako ko je radio u marketingu to pročita kao posao za ekipu od pet ljudi.
Kandidat takav oglas ne čita kao priliku nego kao opis toga kako se u firmi radi. Ko je razmišljao o tome šta posao zaista jeste, napiše jedan ili dva primarna zadatka. Ko nije, napiše sve čega se sjeti, i time kaže da će zaposleni nositi posljedice te neodlučnosti.
Rješenje nije uvijek podijeliti posao na dvije osobe. Često je dovoljno reći šta je glavno, a šta povremeno. “Vodite društvene mreže, a jednom godišnje pomažete oko kataloga” je isti posao kao spisak od osam stavki, samo je pošteno opisan.
Brzina odgovora je dio oglasa
Proces zapošljavanja zna zapeti na dva suprotna načina. Previše sporo: kandidat se prijavi na nekoliko mjesta i prihvati prvu ozbiljnu ponudu, pa poziv koji stigne nakon dvije sedmice stigne nekome ko je već počeo raditi. Previše brzo: prijava poslata navečer, SMS ujutro s pozivom na razgovor za isto poslijepodne, na email nikakav odgovor. Kandidati to čitaju kao znak da je u firmi haos ili da neko upravo bježi s posla.
Oba problema rješava jedna rečenica u oglasu: do kada odgovarate i koliko koraka ima proces. Kandidat tada zna šta očekuje, a vi ste se obavezali na nešto što možete ispuniti.
Isti oglas ne radi za sve poslove
Ko otvori bilo koji portal za zapošljavanje u BiH, vidi gdje je gužva najveća: građevinski radnici, vozači kamiona, konobari, prodavači u marketima i call centri. Upravo u tim poslovima poslodavci se najviše takmiče za iste ljude, pa oglas mora razlikovati po uslovima, a ne po pridjevima.
Šta kandidat u kojoj oblasti prvo traži, obično nije tajna:
- Građevina i metaloprerada. Satnica ili dnevnica, da li je prijava na punu platu, smještaj i prevoz ako se radi na terenu, i tačno koji posao i s kojom opremom.
- Transport i logistika. Tip vožnje i ture, koliko se dana provodi van kuće, kako se plaća i ko je vlasnik kamiona i opreme.
- Trgovina. Raspored smjena i nedjelja, da li se plata dijeli na prijavljeni i neprijavljeni dio, i kako izgleda napredovanje u lancu.
- Hoteli i ugostiteljstvo. Da li je posao sezonski, da li su smještaj i hrana uključeni, i kako se raspodjeljuje bakšiš.
- Call centri i BPO. Koji jezici se traže, u kojim smjenama se radi zbog vremenskih zona klijenata, i da li je rad od kuće moguć.
Nijedna od tih stavki nije marketing. To su informacije koje će kandidat ionako pitati, samo što ga oglas bez njih ne dovede do trenutka u kojem bi pitao.
Kad oglas nije problem
Rijetko se ovo piše u tekstovima o zapošljavanju, pa neka stoji ovdje.
Kad se ljudi pitaju zašto radnika nema, najčešći odgovor nije loš oglas. Najčešći odgovor je da ih poslodavci ne žele platiti. Vlasnik suvenirnice koji se žali da mu niko neće raditi za dnevnicu od 30 KM nema problem s oglasom. Ako je vaša ponuda ispod onoga što isti posao plaća kod konkurenta u istom gradu, bolji oglas vam neće dovesti radnika. Samo će ubrzati trenutak u kojem vas kandidati odbiju.
Isto važi i za strane radnike, kojih je u ugostiteljstvu i građevini sve više. Gosti hvale ljubaznost, ali se znaju požaliti kad ne mogu naručiti na lokalnom jeziku, a poslodavac uz stranog radnika plaća i smještaj, vize i agenciju, pa ni to rješenje nije jeftino. Strani radnici rješavaju broj ljudi. Ne rješavaju razlog zbog kojeg su domaći otišli, i ako je razlog u uslovima, isti problem samo stigne kasnije.
Oglas je prva stranica firme koju kandidat vidi
Kad firma traži kupce, rijetko bi objavila ponudu bez cijene, bez opisa proizvoda i bez ikakvih informacija o sebi, pa se čudila što se niko ne javlja. S oglasom za posao to rade stalno.
Kandidat se ponaša kao kupac koji bira između nekoliko ponuda. Pročita šta nudite, provjeri ko ste, uporedi s drugima i odluči za nekoliko minuta. Sve što ste mogli reći, a niste, popuni pretpostavkom ili tuđom pričom.
Zato najjeftinija mjera protiv nedostatka radnika nije novi portal ni veći budžet za oglase. To je oglas koji kaže istinu o plati i poslu, i stranica na vašem sajtu koja kaže istinu o firmi. Ako je istina dobra, to je dovoljno. Ako nije, oglas ionako nije bio problem.
Česta pitanja