Sitemap

Sitemap (XML sitemap) je datoteka na vašem sajtu u kojoj su popisane sve stranice koje želite da pretraživači pronađu i indeksiraju. Google do sadržaja inače dolazi crawlingom, prateći linkove sa stranice na stranicu, a sitemap mu taj posao skraćuje.

Iz jedne datoteke robot vidi šta sve postoji, šta je novo i šta je nedavno mijenjano. Nikome od posjetilaca ta datoteka ne treba i rijetko je iko otvori, ali njeno stanje ozbiljno utiče na to koliko brzo vaš sadržaj uđe u pretragu. Kod velikih sajtova ta brzina je razlika između prodaje i propuštene sezone.

Čemu sitemap služi

Googleovi roboti imaju ograničeno vrijeme za svaki sajt i ne garantuju da će lutajući linkovima pronaći baš sve. Sitemap taj rizik smanjuje: nove stranice se otkrivaju brže, duboko zakopane stranice se ne preskaču, a datumi izmjena pomažu Googleu da zna kad se vrijedi vratiti.

Za SEO je to tiha infrastruktura. Niko je ne vidi, ali bez nje dio sadržaja kasni u pretragu ili u nju nikad ne uđe. Posebno se osjeti kod stranica na koje ne vodi nijedan interni link, recimo kod starijih objava koje su ispale iz arhive.

Uz to, sitemap je koristan dijagnostički alat. Kad Search Console prikaže koliko je adresa iz mape indeksirano, dobijete jasnu brojku umjesto osjećaja, a razlika između prijavljenog i indeksiranog obično je najbrži put do stvarnog problema.

Kako sitemap izgleda iznutra

Datoteka je običan XML, dakle tekst s oznakama. Za svaku stranicu postoji unos s oznakom loc, u kojoj stoji puna adresa, i najčešće lastmod s datumom zadnje izmjene. Postoje i oznake za učestalost promjena i prioritet, ali Google je javno rekao da ih uglavnom ne koristi.

Praktična posljedica je da se ne isplati trošiti vrijeme na podešavanje prioriteta. Ono što se isplati je da datum izmjene bude tačan. Ako sistem svaki dan upiše današnji datum na sve stranice, mapa gubi svaku informativnu vrijednost i Google je prestane uzimati ozbiljno.

Kod većih sajtova mapa se dijeli na više datoteka, pa se sve poveže indeksnom datotekom. Podjela po tipu sadržaja, recimo posebno proizvodi, posebno kategorije, posebno članci, olakšava praćenje toga koja grupa stranica ne ulazi u indeks.

Šta sitemap treba sadržavati, a šta ne

• Treba: sve stranice koje želite u rezultatima pretrage, u konačnoj, kanonskoj verziji adrese.
• Ne treba: obrisane stranice koje vraćaju grešku 404.
• Ne treba: adrese koje su redirectom preusmjerene na druge; u mapu ide odredište, a ne stara adresa.
• Ne treba: stranice označene s noindex, rezultati interne pretrage, korpe i slične tehničke stranice.
• Ne treba: stranice zabranjene u robots.txt, jer ih Google ionako neće pročitati.

Sitemap pun mrtvih i preusmjerenih adresa Googleu govori da mapi ne može vjerovati, pa je efekat suprotan od željenog. Redovno čišćenje je jednako važno kao i prvo postavljanje.

Kako se sitemap postavlja i prijavljuje

Ručno pisanje odavno nije potrebno. WordPress kroz SEO dodatke poput Yoasta ili Rank Matha generiše i ažurira mapu automatski, a isto rade i moderni sistemi za web trgovine i stranice rađene po mjeri. Datoteka obično živi na adresi poput vasadomena.ba/sitemap_index.xml.

Ostaje jedan ručni korak: prijava u Google Search Console, pod stavkom Sitemaps. Nakon toga Google mapu čita redovno i sam. Vrijedi adresu mape navesti i u robots.txt datoteci, jer je tako pronađu i drugi pretraživači kojima niste ništa prijavljivali.

Nakon prijave prođite kroz izvještaj za nekoliko dana. Ako Google prijavi grešku u formatu ili adresu koju ne može pročitati, to je znak da generator nešto radi pogrešno, a ne sitnica koja se sama riješi.

Sitemap ne garantuje indeksaciju

Ovo je najvažnije očekivanje koje treba postaviti: sitemap je poziv, a ne naredba. Google svaku prijavljenu stranicu procjenjuje i indeksira samo ono što smatra vrijednim prikazivanja u rezultatima.

Stranice s vrlo malo teksta, kopirani opisi proizvođača i gomile gotovo istih stranica često ostanu neindeksirane uprkos urednoj mapi. Kad u Search Consoleu vidite status otkrivena, trenutno nije indeksirana, problem po pravilu nije u sitemapu nego u sadržaju tih stranica ili u tome što na njih ne vodi nijedan interni link.

Rješenje je zato rijetko tehničko. Ili se stranice ojačaju sadržajem i unutrašnjim linkovima, ili se spoje u manji broj boljih, ili se iskreno prizna da im u indeksu nije mjesto pa se izbace iz mape.

Kada je sitemap zaista bitan

Mala prezentacijska stranica firme iz Doboja s desetak podstranica bit će pronađena i bez mape, jer je sve povezano s naslovnice u dva klika. Tu je sitemap higijena, ne prednost.

Ozbiljan alat postaje s rastom. Web trgovina sa stotinama proizvoda koji se stalno dodaju i gase, portal koji objavljuje svaki dan, sajt s više jezičkih verzija. Tu sitemap direktno određuje koliko brzo nova ponuda uđe u pretragu, a kod sezonskih artikala ta brzina znači i prodaju.

Isto vrijedi i nakon selidbe ili redizajna. Nova mapa sa samo novim adresama, prijavljena istog dana, ubrzava Googleu posao ponovnog čitanja sajta i skraćuje period u kojem organski promet oscilira.

Kod višejezičnih sajtova mapa nosi još jedan zadatak. Uz svaku adresu se navode i njene verzije na drugim jezicima, pa Google zna da su to iste stranice namijenjene različitoj publici. Bez toga se dešava da njemačkom kupcu prikaže bosansku verziju, što je propuštena prodaja koju niko u izvještaju neće primijetiti.

Greške koje najčešće viđamo

Najčešća je mapa puna adresa koje preusmjeravaju ili vraćaju grešku. Nastaje nakon redizajna, kad se sadržaj promijenio a generator mape nije osvježen. Google svaki takav unos provjeri i odbaci, pa se povjerenje u mapu troši bez ijedne koristi.

Druga je mapa koja se ne ažurira. Postavljena je jednom, prije tri godine, i od tada ne poznaje nijedan novi proizvod. Provjerite datum zadnjeg čitanja u Search Consoleu i broj adresa; ako broj stoji na mjestu godinama, mapa je mrtva.

Treća je stranica u mapi koja je istovremeno označena s noindex. Time Googleu šaljete dvije suprotne poruke: dođi pročitaj ovo, ali nemoj prikazivati. Rezultat je zbunjenost u izvještajima i vrijeme potrošeno na adrese koje ionako ne želite u pretrazi.

Četvrta je oslanjanje na mapu umjesto na internu strukturu. Sitemap pomaže otkrivanju, ali stranica na koju ne vodi nijedan link s vašeg sajta i dalje izgleda kao nešto što ni vama nije važno. Interni linkovi i mapa rade zajedno, jedno ne zamjenjuje drugo.

Peta je ubacivanje svih verzija adrese. Sajt ima stranicu s parametrima za filtriranje i sve varijante završe u mapi, pa Google čita hiljade gotovo istih stranica umjesto nekoliko koje su vam zaista bitne. U mapu ide samo kanonska verzija.

Šesta je zaboravljena mapa na testnoj verziji sajta. Kopija stranice na test domeni sa svojom mapom zna završiti indeksirana, pa se u rezultatima pojave dvije verzije istog sadržaja. Testne verzije se zatvaraju lozinkom, a ne samo oznakom u kodu.

Lista za provjeru

Ove provjere traju desetak minuta i vrijedi ih ponoviti nakon svake veće izmjene sajta.

• Otvara li se vaša mapa na adresi /sitemap.xml ili /sitemap_index.xml?
• Je li prijavljena u Search Consoleu i kad ju je Google zadnji put uspješno pročitao?
• Poklapa li se broj adresa u mapi otprilike s brojem stranica koje zaista želite u pretrazi?
• Ima li u mapi ijedna adresa koja vraća grešku ili preusmjerava na drugu?
• Sadrži li mapa samo kanonske verzije adresa, bez parametara i duplikata?
• Ažurira li se mapa sama kad objavite novu stranicu ili proizvod?
• Je li adresa mape navedena u robots.txt datoteci?
• Znate li koliko je prijavljenih stranica Google zaista indeksirao, a koliko ih čeka?

Pojmovi koje ćete čuti uz sitemap

• Crawling: proces kojim Googleovi roboti obilaze i čitaju stranice.
• Indeksacija: upis pročitane stranice u Googleovu bazu iz koje se slažu rezultati pretrage.
• Crawl budžet: količina resursa koju Google odvoji za obilazak vašeg sajta; postaje bitan tek kod velikih stranica.
• robots.txt: datoteka s uputama robotima, u kojoj se obično navodi i adresa sitemapa.
• Canonical: oznaka koja govori koja je verzija stranice glavna kad ih postoji više.
• Search Console: Googleov besplatni alat u kojem se mapa prijavljuje i prati status indeksacije.