Redirect

Redirect je preusmjeravanje korisnika i pretraživača s jednog URL-a na drugi: ko god otvori staru adresu, automatski završi na novoj. Zvuči kao tehnički detalj, ali je jedan od najvažnijih alata u SEO-u, jer od njega zavisi hoće li stranica kod redizajna ili selidbe zadržati pozicije koje je godinama gradila.

Cijena greške je pri tome nesrazmjerna trudu. Popis starih adresa i pravila preusmjeravanja je posao od nekoliko sati, a njegovo preskakanje redovno košta mjesece organskog prometa. Zato se redirecti planiraju prije lansiranja nove stranice, a ne nakon što neko primijeti da su upiti prestali stizati.

Kako redirect radi

Kad browser ili Googleov robot zatraži stranicu, server umjesto sadržaja vrati statusni kod preusmjerenja i novu adresu, pa se zahtjev ponovi tamo. Korisnik to jedva primijeti; vidi samo da se u adresnoj traci pojavila druga adresa.

Za Google je taj statusni kod poruka s jasnim značenjem: gdje je sadržaj sada i šta da radi sa starom adresom u svom indeksu. To direktno usmjerava crawling, jer robot ne troši vrijeme na adrese koje su uredno preusmjerene. Bez tog signala Google mora sam nagađati, a nagađa u vašu štetu.

301 ili 302: koji kada

• 301 (trajno): stranica se preselila i ne vraća se. Google novu adresu stavlja u indeks umjesto stare i na nju prenosi rangirajuće signale. Ovo je izbor za redizajn, novu strukturu adresa, rebrand i gašenje stranica.
• 302 (privremeno): stranica je nakratko drugdje, recimo tokom sezonske akcije ili tehničkog održavanja. Google staru adresu zadržava u indeksu jer očekuje da se vrati.

Kad niste sigurni, u velikoj većini poslovnih situacija tačan odgovor je 301. Pogrešan 302 na trajnoj selidbi ostavlja Google u nedoumici koju verziju da rangira, pa se dešava da obje stoje slabije nego što bi jedna sama.

Postoji i obrnuta greška: 301 na akciju koja traje dvije sedmice. Kad se akcija završi, stara stranica se vraća, ali je Google u međuvremenu zamijenio adresom akcije. Vraćanje na staro stanje traje duže nego što je akcija trajala.

Ostali kodovi koje ćete sresti

Uz 301 i 302 postoje i 307 te 308, koji su njihove modernije verzije s nešto strožim pravilima o tome kako se ponašaju kod slanja podataka. U svakodnevnom radu ponašaju se jednako, pa ih ne morate posebno birati osim ako vam to traži developer.

Bitnije je razlikovati preusmjerenje od 404 i od 410. Kod 404 server kaže da stranice nema, ali ostavlja mogućnost da se vrati. Kod 410 kaže da je trajno uklonjena, što Googleu ubrza izbacivanje iz indeksa. Za obrisane proizvode koji se nikad neće vratiti i nemaju zamjenu, 410 je pošteniji odgovor od preusmjeravanja bilo kuda.

Kada vam redirect treba

Tipične situacije u životu jedne poslovne stranice ponavljaju se svuda. Mijenjate strukturu adresa, pa recimo /usluga postaje /usluge/usluga. Prelazite na novu domenu ili s http na https. Brišete stranicu proizvoda kojeg više nema. Spajate dvije stranice koje pričaju o istoj temi.

U svakoj od tih situacija redirect je most koji staru vrijednost prenosi na novo mjesto, umjesto da je pustite da propadne. Ta vrijednost nije apstraktna: to su backlinkovi koje je stranica godinama skupljala, pozicije u pretrazi i ljudi koji su adresu spremili u zabilješke.

Kod svakog redizajna popis redirecta treba biti dio projekta, ravnopravno s dizajnom i tekstovima. Ako u ponudi za novu stranicu ta stavka ne postoji, to je pitanje koje vrijedi postaviti prije potpisa.

Kako se planira selidba stranice

Posao počinje popisom postojećih adresa. Izvuku se iz Google Search Consolea, iz analitike i iz alata koji obiđe cijeli sajt, pa se spoje u jednu tabelu. Za svaku adresu se u drugu kolonu upiše gdje vodi na novoj stranici.

Prioritet ide adresama koje donose promet i onima koje imaju linkove sa strane. Ostale se rješavaju po pravilu, recimo cijela kategorija na novu kategoriju. Nije potrebno svaku od hiljadu adresa rješavati ručno, ali jeste potrebno da nijedna ne ostane bez odgovora.

Na dan lansiranja pravila se uključe zajedno s novom stranicom, ne dan kasnije. Zatim se prvih sedmicu dana svakodnevno gleda izvještaj grešaka, jer se tada pojavi ono što se u planiranju previdjelo. Novi sitemap se prijavi istog dana, sa samo novim adresama.

Redirect ili canonical

Ova dva se često miješaju jer oba rješavaju istu vrstu problema: dvije adrese, jedan sadržaj. Razlika je u dostupnosti. Redirect staru adresu gasi i sve vodi na novu, dok canonical obje stranice ostavlja otvorenima i samo Googleu kaže koja je glavna.

Postoji i praktična razlika u snazi signala. Redirect je naredba koju server izvršava i koju Google mora poštovati, dok je canonical prijedlog koji Google u nekim slučajevima zanemari. Kad vam je važno da se stara adresa sigurno prestane pojavljivati u rezultatima, redirect je pouzdaniji alat.

Pravilo za odluku je jednostavno. Ako stara stranica više nema razloga postojati, ide redirect. Ako obje trebaju ostati dostupne, recimo varijante istog proizvoda po boji ili stranice s parametrima za filtriranje, ide canonical. Kombinovanje jednog i drugog na istoj adresi šalje Googleu suprotstavljene signale.

Greške koje najčešće viđamo

Ubjedljivo najskuplja je redizajn bez ijednog redirecta. Nova stranica izgleda odlično, a sav organski promet padne preko noći jer stare adrese, upravo one koje je Google rangirao, vode u 404. Oporavak traje mjesecima i nikad nije potpun.

Druga je preusmjeravanje svega na početnu stranicu. Izgleda kao rješenje jer niko ne dobija grešku, ali Google takva preusmjerenja tretira slično kao brisanje, a korisnik koji je tražio konkretan proizvod odustane odmah.

Treća su lanci. A vodi na B, B na C, i tako nakon svakog redizajna po jedan sprat više. Rješenje je da se nakon svake selidbe stara pravila prepišu tako da svaka adresa vodi direktno na konačno odredište, umjesto da se novo pravilo doda na vrh gomile.

Četvrta je petlja: A vodi na B, a B nazad na A. Stranica se tada nikad ne otvori, ni korisniku ni Googleu, a greška obično nastane kad dvoje ljudi postavlja pravila u različitim alatima, recimo jedno u dodatku a drugo na serveru.

Peta je zaboravljena verzija adrese. Sajt radi na https i s www, ali verzija bez www ili stara http verzija nisu preusmjerene, pa isti sadržaj postoji na četiri adrese. Google tada sam bira koju će rangirati, a snaga se raspe na više strana.

Šesta je preusmjeravanje adresa koje su i dalje u sitemapu. Mapa navodi staru adresu, ona vodi na novu, i Google u svakom obilasku troši vrijeme na korak koji ne bi trebao postojati. U sitemap ide odredište, nikad stara adresa.

Lista za provjeru prije lansiranja nove stranice

Ovih osam pitanja prođite prije nego što nova stranica ode uživo, ne poslije.

• Postoji li tabela sa svim postojećim adresama i odredištem za svaku od njih?
• Vodi li svaka stara stranica usluge na novu stranicu iste ili najsrodnije usluge?
• Jesu li sve verzije domene, s www i bez, http i https, svedene na jednu?
• Koristite li 301 svuda gdje je selidba trajna, a 302 samo tamo gdje se stara adresa zaista vraća?
• Vodi li svaka stara adresa na odredište u jednom skoku, bez lanca?
• Sadrži li novi sitemap isključivo nove adrese, bez ijedne preusmjerene?
• Znate li kojih deset stranica donosi najviše prometa, da ih prve provjerite nakon lansiranja?
• Ko prati izvještaj grešaka u Search Consoleu prvih sedmicu dana i ko ispravlja ono što iskoči?

Kako provjeriti da su redirecti uredni

Nakon svake selidbe prođite kroz Search Console. Izvještaj o indeksiranju pokazuje adrese koje vraćaju 404 i one koje su zaglavile u lancima preusmjerenja. Besplatni alati poput httpstatus.io ili Screaming Froga provjere stotine adresa odjednom i odmah pokažu koliko je skokova potrebno do odredišta.

Dobar test iz prve ruke traje pet minuta. Otvorite deset najvažnijih starih adresa, onih koje ste našli u Google rezultatima ili u analitici, i provjerite da svaka u jednom skoku završi na smislenoj novoj stranici. Ako i jedna vodi na početnu ili u grešku, pravilo treba popraviti prije nego što se šteta nakupi.