Moodboard

Moodboard je tabla sa slikama, bojama, pismima i primjerima koja pokazuje u kojem smjeru ide dizajn, prije nego što se išta nacrta.

Razlog je jednostavan. Kad vlasnik kaže da želi nešto moderno i ozbiljno, a dizajner kaže da razumije, obojica zamišljaju nešto drugo. Razlika se inače otkrije tek kad je logo nacrtan, sajt složen i treći krug izmjena počinje ličiti na prvi. Deset slika na jednoj tabli otkrije je prvog dana, kad je besplatna.

Šta moodboard jeste, a šta nije

Moodboard nije dizajn. Nema na njemu logoa firme, ni rasporeda stranice, ni konačnih boja. Ima atmosferu.

Na njemu su fotografije u stilu koji se traži, boje koje se slažu u određeni osjećaj, dva ili tri pisma, teksture, materijali i primjeri tuđih radova koji pogađaju ton. Sve to zajedno odgovara na pitanje kako bi firma trebala djelovati, a ne kako će tačno izgledati.

Nije ni kopija. Tuđi logo na moodboardu stoji kao primjer za osjećaj, ne kao predložak. Dizajn koji iz toga nastane mora biti vaš.

Zašto riječi nisu dovoljne

Pridjevi u dizajnu znače različite stvari različitim ljudima.

Moderno za jednog znači mnogo bijelog prostora i tanko pismo, za drugog jake boje i velike fotografije. Toplo može značiti drvo i zemljane tonove, a može značiti narandžastu. Ozbiljno kod advokatske kancelarije i ozbiljno kod firme za izvođenje radova nisu ista ozbiljnost.

Slike ove razlike pokažu odmah. Zato se prvi razgovor o dizajnu vodi uz moodboard, a ne uz listu pridjeva.

Kako se pravi

Počinje od pitanja, ne od slika. Kome se obraćate, čime se razlikujete, šta kupac treba osjetiti u prvih pet sekundi. Odgovori na ta pitanja određuju šta ima smisla tražiti.

Zatim se skupljaju slike, široko i bez cenzure. Fotografije ljudi, prostora, materijala, primjeri sajtova i ambalaža, bilo šta što nosi traženi osjećaj.

Onda se sužava. Od stotinu slika ostane petnaestak koje zajedno govore jednu stvar. Slika koja je lijepa, ali vuče na drugu stranu, ispada, ma koliko se sviđala.

Na kraju se dodaju boje i pisma. Boje se uzmu iz samih slika, kao prijedlog, a o konačnoj paleti boja se odlučuje kasnije. Pisma se biraju po karakteru, a o detaljima stoji više pod tipografijom.

Dva ili tri smjera

Jedan moodboard nema s čim da se uporedi, pa se odobri iz pristojnosti.

Zato se prave dva ili tri, u jasno različitim smjerovima. Na primjer, za pekaru: jedan tradicionalan, s drvom, papirnim kesama i toplim tonovima; jedan svjež i svijetao, s mnogo bijele i jednom jakom bojom; jedan zanatski, s crno-bijelim fotografijama ruku u tijestu.

Izbor između njih je lak i brz. Često se ne izabere nijedan u cijelosti nego dijelovi dvaju, i to je sasvim u redu. Važno je da se zna šta je odbijeno i zašto.

Šta donijeti na prvi sastanak

Najkorisnije što vlasnik može uraditi prije razgovora s dizajnerom je napraviti svoj mali moodboard.

Deset slika koje vam se sviđaju, bez obzira na to odakle su. I, jednako važno, dvije ili tri koje vam se nikako ne sviđaju. Ono što ne želite često govori više nego ono što želite, i štedi dizajneru cijeli krug pogađanja.

Uz slike napišite po jednu rečenicu zašto. Slika zbog boje i slika zbog ljudi na njoj nisu isti signal.

Od moodboarda dalje

Kad se smjer odobri, prelazi se na konkretno: logo, boje, pisma, pa mockup na kojem se vidi kako se to slaže na sajtu, vozilu ili ambalaži.

Moodboard pri tome ostaje kao mjerilo. Kad se u trećoj sedmici pojavi prijedlog koji se nikome ne sviđa, pitanje je jednostavno: odgovara li smjeru koji smo odabrali. Ako ne, razlog je jasan. Ako odgovara, možda se promijenio smjer, i to je razgovor koji treba voditi otvoreno.

Za fotografije koje će firma kasnije snimati, moodboard služi i kao uputa fotografu. Više o tome stoji pod fotografijom proizvoda.

Kad se moodboard preskače

Kod manjih izmjena postojećeg identiteta, gdje su boje i pisma već zadani, moodboard nema šta da odluči.

Kod firmi koje već imaju jasan vizuelni identitet i knjigu standarda, novi materijal se pravi po pravilima, ne po novom smjeru.

I kod hitnih poslova gdje je izgled sporedan. Tamo je bolje odmah napraviti prijedlog i ispraviti ga, nego trošiti dan na smjer.

Greške koje najčešće viđamo

Prva je jedan moodboard umjesto dva ili tri, pa se nema šta porediti.

Druga je tabla sa stotinu slika koje ne govore ništa zajedničko.

Treća je moodboard koji je samo zbirka tuđih logoa.

Četvrta je izbor po ukusu vlasnika, bez pitanja kome se firma zapravo obraća.

Peta je odobrenje bez zapisanog razloga, pa se kasnije niko ne sjeća šta je odlučeno.

Šesta je korištenje slika s moodboarda u objavljenom materijalu, bez licence.

Lista za provjeru

• Zna li se kome se firma obraća prije nego što se biraju slike?
• Postoje li bar dva jasno različita smjera?
• Govori li svaki moodboard jednu stvar, a ne deset?
• Jesu li na njemu i fotografije, i boje, i pisma?
• Jeste li donijeli i primjere onoga što ne želite?
• Je li zapisano koji je smjer odabran i zašto?
• Služi li moodboard kasnije kao mjerilo za prijedloge?

Pojmovi koje ćete čuti uz moodboard

• Vizuelni smjer: opšti karakter dizajna, prije konkretnih rješenja.
• Referenca: tuđi rad koji pokazuje traženi osjećaj.
• Tekstura: površina ili materijal koji nosi dio atmosfere.
• Knjiga standarda: zapis pravila kad je identitet gotov.
• Brending: šira priča o tome kako firma djeluje, čiji je moodboard prvi korak.
• Mockup: prikaz konkretnog dizajna na stvarnom predmetu.