Consent Mode

Consent Mode je Googleov način da skripte mjerenja saznaju šta je posjetilac odabrao na banneru za kolačiće i da se prema tome ponašaju. Kod nas se prevodi kao način pristanka, mada se u praksi koristi engleski naziv.

Bez njega postoje samo dvije mogućnosti: skripta radi ili ne radi. S njim postoji i treća, u kojoj se pokreće u ograničenom obliku, bez postavljanja kolačića i bez identifikatora.

Zašto to uopšte postoji

Pravila o privatnosti traže pristanak prije nego što se na uređaj posjetioca zapiše bilo šta što nije nužno za rad sajta. Marketing istovremeno treba podatke da bi znao šta radi.

Prvo rješenje koje se pojavilo bilo je grubo. Banner blokira sve skripte dok se ne klikne prihvatam, pa se za sve koji odbiju ne zna ništa. Kod dijela sajtova to znači da nestane trećina ili više prometa iz izvještaja.

Consent Mode uvodi srednje stanje. Kad pristanka nema, Googleovi alati i dalje prime kratak signal da se nešto desilo, ali bez ijednog podatka po kojem bi se osoba prepoznala. Iz zbira takvih signala Google zatim procjenjuje ono što nedostaje.

Ta procjena nije poklon. Traži dovoljno prometa da bi imala smisla, pa kod malih sajtova ostaje slaba ili se uopšte ne prikazuje.

Kako izgleda u praksi

Postoje četiri signala. Dva se tiču analitike i pohranjivanja podataka, a dva su dodata u drugoj verziji i tiču se oglašavanja i personalizacije.

Prije nego što posjetilac išta klikne, sve stoji na odbijeno. To se zove podrazumijevano stanje i mora biti postavljeno prije nego što se ijedan tag pokrene.

Kad čovjek klikne, alat za pristanak šalje ažurirano stanje. Tagovi koji su čekali se pokreću, a oni koji već rade prelaze u puni oblik.

Praktično se sve to slaže u Tag Manageru. Alat za pristanak, ako je usklađen, sam postavlja podrazumijevano stanje i šalje izmjene, a na svakom tagu se označi koji su mu signali potrebni.

Šta je donijela druga verzija

Google je 2024. uveo Consent Mode v2 i vezao uz njega dio svojih usluga. Dva nova signala govore smije li se podatak koristiti za oglašavanje i smije li se koristiti za personalizaciju.

Posljedica za oglašivače koji ciljaju Evropski ekonomski prostor je konkretna. Bez v2 se publike za remarketing prestaju puniti, poboljšane konverzije ne rade, a dio izvještaja ostane prazan.

Za firmu iz BiH koja prodaje samo domaćim kupcima ovo dugo nije bilo pitanje. Čim se počne oglašavati prema Njemačkoj, Austriji ili Hrvatskoj, postaje, i to prije nego što neko primijeti da izvještaji tanje.

Gdje se najčešće zapne

Prvi problem je banner koji ništa ne radi. Postavljen je da bi stajao, izgleda uredno, a skripte se pokreću bez obzira na klik. To je gore od nepostojanja bannera, jer stvara utisak da je stvar riješena.

Drugi je alat za pristanak koji nije usklađen s Googleom. Ima ih dosta koji samo prikazuju prozor i pamte odluku, ali je ne šalju nikome.

Treći je redoslijed. Ako se GA4 pokrene prije nego što je postavljeno podrazumijevano stanje, prvi zahtjev ode bez ograničenja i cijela postavka ne vrijedi.

Četvrti je da se nikad nije testiralo. Provjera traje pet minuta kroz Preview mod, a preskače se redovno.

Šta se dešava s podacima

Vrijedi znati unaprijed kako izvještaji izgledaju poslije uvođenja, da se pad ne pripiše nečem drugom.

Broj korisnika i sesija obično padne, jer se dio prometa više ne prepoznaje kao ista osoba. Kod sajtova s evropskom publikom taj pad zna biti osjetan.

Konverzije ostaju bliže istini, jer Google procjenom dopuni dio koji nedostaje, ali se u izvještaju vide kao modelirane. To je procjena, ne izmjereni podatak, i tako je treba i čitati.

Publike za remarketing postaju manje, jer se u njih smiju upisati samo oni koji su pristali.

Ko želi vratiti dio izgubljenog, sljedeći korak je mjerenje sa servera. Ni ono ne zaobilazi pristanak, ali čini ostatak podataka stabilnijim.

Kako se postavlja korak po korak

Redoslijed je važan, jer greška u njemu poništi sve ostalo.

Prvo se bira alat za pristanak. Bitno je da je usklađen s Googleom, dakle da zaista šalje signale, a ne samo prikazuje prozor i pamti odluku u svom kolačiću. Spisak usklađenih alata Google objavljuje sam.

Zatim se u Tag Manageru uključi podrška za pristanak. Ona se pali jednom, na nivou kontejnera.

Onda se postavlja podrazumijevano stanje, i to tako da se izvršava prije svih ostalih tagova. To je najosjetljiviji dio: ako se ijedan tag pokrene ranije, prvi zahtjev ode bez ograničenja.

Poslije toga se na svakom tagu označi koji su mu signali potrebni. Analitika traži jedan, oglašavanje druge.

Na kraju se testira kroz Preview, u oba smjera, i tek onda objavljuje.

Šta uz ovo i dalje ostaje posao

Consent Mode je tehnički dio i ne rješava obaveze same po sebi.

Politika privatnosti mora reći šta se prikuplja, zašto, koliko dugo se čuva i s kim se dijeli. Popis kolačića uz nju je dio koji se najčešće preskoči.

Odluka posjetioca mora se moći promijeniti kasnije, obično kroz link u podnožju. Banner koji se pojavi jednom i nikad više nije u redu.

I odbijanje mora biti jednako lako kao prihvatanje. Dugme koje se krije iza dodatnog klika je čest i nepotreban rizik, jer ionako ne donosi više pristanaka nego jasno postavljeno pitanje.

Greške koje najčešće viđamo

Prva je banner bez ijedne veze sa skriptama.

Druga je podrazumijevano stanje postavljeno na prihvaćeno, čime se cijela stvar poništava.

Treća je dugme za odbijanje sakriveno ili teže dostupno od dugmeta za prihvatanje. To se izričito ne smije, a i praktično ne pomaže, jer ljudi tada odbijaju na drugom mjestu.

Četvrta je uvjerenje da je time riješena obaveza prema propisima. Consent Mode je tehnički dio; politika privatnosti, popis kolačića i način na koji se odluka pamti su zaseban posao.

Peta je zaboravljanje da odluka mora moći biti promijenjena. Na sajtu treba postojati način da se pristanak povuče, obično link u podnožju.

Šesta je da se poslije izmjene sajta nikad više ne provjeri. Nova tema, novi dodatak, i banner odjednom stoji ispod sadržaja ili se ne pojavljuje.

Lista za provjeru

• Postoji li na sajtu banner i pamti li odluku?
• Šalje li vaš alat za pristanak signale Googleu, ili samo prikazuje prozor?
• Stoji li podrazumijevano stanje na odbijeno prije ijednog klika?
• Ponašaju li se tagovi različito kad se odbije i kad se prihvati, provjereno kroz Preview?
• Imate li v2 signale, ako se oglašavate prema Evropskoj uniji?
• Može li posjetilac naknadno promijeniti svoju odluku?
• Postoji li politika privatnosti u kojoj piše šta se prikuplja i zašto?

Pojmovi koje ćete čuti uz Consent Mode

• Kolačić: zapis koji sajt ostavlja na uređaju posjetioca.
• CMP: alat koji prikazuje banner i upravlja pristankom.
• Podrazumijevano stanje: ono što vrijedi prije nego što posjetilac išta odabere.
• Modelirane konverzije: procjena kojom Google dopunjuje ono što se nije smjelo izmjeriti.
• GDPR: evropska pravila o zaštiti podataka, iz kojih obaveza pristanka proizlazi.
• Tag Manager: mjesto na kojem se pristanak i skripte spajaju.