Google Tag Manager

Google Tag Manager je besplatan alat koji stoji između vašeg sajta i svih skripti mjerenja. U sajt se jednom ugradi njegov kod, a poslije se svaka nova skripta dodaje kroz sučelje Tag Managera, bez ponovnog diranja sajta. Skraćenica koju ćete čuti je GTM.

Prije njega je svako mjerenje značilo izmjenu koda. Nova platforma za oglašavanje, novi piksel, poziv programeru, čekanje, objava. Tag Manager taj lanac skraćuje na nekoliko minuta i to je cijeli razlog njegovog postojanja.

Kako to izgleda u praksi

Zamislite kontejner u koji se ubacuju skripte. Na sajtu stoji samo taj kontejner, a šta je u njemu odlučujete kroz sučelje.

Tri pojma pokrivaju gotovo sav rad u alatu.

• Tag je ono što se pokreće. Slanje pregleda stranice u GA4, okidanje Meta piksela, prijava konverzije u Google Ads.
• Trigger je uslov pod kojim se tag pokreće. Učitavanje stranice, klik na određeno dugme, slanje forme, dolazak do dna teksta.
• Varijabla je podatak koji se pritom prenosi. Vrijednost narudžbe, naziv proizvoda, adresa stranice s koje je klik došao.

Kad to složite, mjerenje slanja kontakt forme izgleda ovako: tag koji šalje događaj u GA4, trigger koji ga pokreće kad se forma uspješno pošalje, i varijabla koja prenosi s koje je stranice forma poslana.

Zašto se to isplati

Prvi razlog je brzina. Marketing kaže da od sutra oglašavamo i na LinkedInu. Bez Tag Managera to je zahtjev programeru i sedmica čekanja. S njim je to pola sata i objavljena verzija.

Drugi je red. Kad su sve skripte na jednom mjestu, vidi se šta sve na sajtu radi. Kod sajtova starijih od nekoliko godina to je često neugodno otkriće: pikseli agencija s kojima se odavno ne sarađuje, alati koji se ne koriste, isti Analytics ugrađen dva puta.

Treći je istorija promjena. Svaka objavljena verzija se pamti, s imenom osobe koja ju je napravila. Kad se mjerenje pokvari, vidi se šta je promijenjeno i kada, i može se vratiti nazad jednim klikom.

Četvrti je testiranje. Preview mod vam otvara sajt u režimu u kojem uživo vidite koji se tag pokrenuo na koju radnju. Nikakav drugi način provjere nije potreban prije objave.

Kako se postavlja

Otvorite račun na tagmanager.google.com i napravite kontejner za svoj sajt. Dobićete dva isječka koda: jedan ide u zaglavlje stranice, drugi odmah nakon otvaranja tijela stranice.

Kod WordPressa to riješi dodatak. Kod Shopifyja se ubacuje u temu. Kod sajtova rađenih po mjeri to je posao od nekoliko minuta za onoga ko održava sajt. Nakon tog jednog koraka programer više nije potreban za mjerenje.

Prvi tag koji se dodaje je gotovo uvijek GA4. Zatim se dodaju konverzije za Google Ads i pikseli platformi na kojima se oglašavate. Onda se prelazi na događaje: slanje forme, klik na broj telefona, klik na dugme za naručivanje.

Prije svake objave ide Preview. Otvorite sajt, uradite tačno ono što posjetilac radi, i provjerite pokreće li se tag koji ste napravili. Ako se ne pokreće, problem je gotovo uvijek u triggeru.

Mjerenje koje se ne raspada

Postoji razlog zašto se Tag Manager u agencijama postavlja kao standard, čak i kod klijenata s jednim jedinim pikselom.

Sajtovi se mijenjaju. Redizajn, prelazak na drugu platformu, nova kontakt forma. Kad su skripte razbacane po kodu, svaka takva promjena tiho pokvari dio mjerenja i to niko ne primijeti mjesecima, sve dok neko ne pogleda izvještaj i ne vidi da konverzija nema od aprila.

Kad je sve u kontejneru, provjera poslije promjene traje petnaest minuta. Otvori se Preview, prođe se kroz nekoliko radnji, vidi se šta se pokreće. To je razlika između mjerenja koje živi godinama i mjerenja koje traje do sljedeće izmjene sajta.

Sljedeći korak, kad pregledači i blokatori počnu jesti previše podataka, je mjerenje sa servera. I ono se postavlja kroz Tag Manager, samo u posebnoj vrsti kontejnera.

Šta se najčešće mjeri

Kod skoro svakog klijenta ista lista pokrije gotovo sve što treba, i vrijedi je postaviti odmah, a ne kad zatreba izvještaj.

• Slanje kontakt forme. Ne klik na dugme nego potvrda da je forma zaista poslana, jer se ta dva broja umiju razlikovati za trećinu.
• Klik na broj telefona. Kod firmi koje žive od poziva to je često najvažnija radnja na sajtu, a redovno se ne mjeri uopšte.
• Klik na adresu e-pošte. Isto, i jednako često izostavljeno.
• Klik na dugme za WhatsApp ili Viber. Kod manjih firmi u BiH to zna nositi više upita nego forma.
• Preuzimanje datoteke. Cjenovnik, katalog, ponuda u PDF-u.
• Dolazak do dna stranice. Korisno na dugim stranicama usluga, jer razdvaja one koji su pročitali od onih koji su otvorili i otišli.

Kod web trgovina lista je duža i traži sloj podataka koji priprema sam sajt: pregled proizvoda, dodavanje u korpu, početak naplate i kupovina s vrijednošću. To se ne može složiti samo kroz sučelje Tag Managera i tu je programer neizbježan.

Jedan kontejner, više platformi

Vrijednost alata raste s brojem mjesta na koja podaci idu. Ista radnja, recimo poslana forma, obično treba stići u tri smjera odjednom: u GA4 kao događaj, u Google Ads kao konverzija i na Meta ili LinkedIn kao signal za oglašavanje.

Bez Tag Managera to su tri odvojene izmjene koda i tri prilike da se nešto ne poklopi. S njim je to jedan trigger i tri taga koji na njega slušaju. Kad se sutra doda četvrta platforma, dodaje se samo tag.

Isto vrijedi u drugom smjeru. Kad se forma na sajtu promijeni, popravlja se jedan trigger, a ne tri skripte razbacane po temi.

Greške koje najčešće viđamo

Prva je dupli Analytics. GA4 se doda kroz Tag Manager, a ostane i stari kod u temi sajta, pa se svaki pregled broji dvaput. Prepoznaje se po bounce rateu koji odjednom pada na skoro ništa.

Druga je objava bez testiranja. Tag se napravi, klikne se Submit i pređe na drugi posao. Trigger je pogrešan, ništa se ne mjeri, a otkrije se tek kad neko zatraži izvještaj.

Treća je kontejner bez ijednog imena koje nešto znači. Tagovi se zovu Tag 1, Tag 7, Untitled. Poslije dvije godine niko ne zna šta smije ugasiti. Dogovorena šema imenovanja košta ništa i vrijedi godinama.

Četvrta je pristanak koji se ignoriše. Banner za kolačiće stoji na sajtu, a tagovi se pokreću bez obzira na to šta posjetilac odabere. To je istovremeno pravni problem i mjerni, jer podaci koje ste tako skupili ne stoje na čvrstom.

Peta je gomilanje skripti bez čišćenja. Svaka kampanja donese novi piksel, nijedan se ne uklanja, i za tri godine sajt učitava petnaest skripti od kojih polovina nikome ne treba. To se osjeti na Core Web Vitals ocjeni.

Šesta je jedan račun kojem pristupa samo jedna osoba, obično iz agencije. Kad ta saradnja prestane, pristup ide s njom. Vlasnički račun uvijek treba biti na firmi, a ostali se dodaju kao korisnici.

Lista za provjeru

• Ko je vlasnik Tag Manager računa, firma ili neko izvana?
• Znate li, bez otvaranja koda, koje skripte vaš sajt trenutno učitava?
• Postoji li ijedan tag koji se pokreće dvaput ili je ostao iz starog koda u temi?
• Je li svako mjerenje testirano kroz Preview prije objave?
• Poštuju li tagovi odluku posjetioca o kolačićima?
• Imaju li tagovi imena iz kojih se poslije godinu dana zna čemu služe?
• Kad ste zadnji put provjerili radi li mjerenje konverzija, poslije zadnje izmjene sajta?

Pojmovi koje ćete čuti uz Tag Manager

• Kontejner: kod koji stoji na sajtu i u kojem žive svi tagovi.
• Tag, trigger, varijabla: šta se pokreće, kada se pokreće i koji se podatak prenosi.
• Data Layer: sloj podataka koji sajt priprema za Tag Manager, obavezan kod web trgovina.
• Preview mod: testni režim u kojem se uživo vidi koji se tagovi pokreću.
• Consent Mode: podešavanje kojim tagovi poštuju odluku posjetioca o kolačićima.
• Piksel: skripta platforme za oglašavanje, koja se najčešće dodaje upravo ovdje.