Knjiga standarda

Knjiga standarda je dokument s pravilima kako se koriste logo, boje i pismo, da firma izgleda isto bez obzira na to ko pravi materijal.

Problem koji rješava je poznat svakome ko je gledao svoje stare materijale. Na fakturi jedno pismo, na tabli drugo, na Instagramu treća nijansa iste boje. Svako je radio po svom, jer nije imao gdje provjeriti.

Šta je unutra, a šta nije

Nije katalog radova ni prezentacija firme. To je uputstvo, i čita se kao uputstvo.

Ono što u njoj stvarno ima svrhu: verzije logoa s datotekama, zaštitni prostor oko znaka i njegova najmanja veličina, boje s kodovima za ekran i za štampu, pismo s veličinama za naslove i tekst, pravila za fotografiju i nekoliko primjera kako znak ne smije izgledati.

Ono što se često ubaci a nikad ne koristi: dugo objašnjenje o vrijednostima firme, priča o tome kako je znak nastao, strane sa apstraktnim slikama.

Zašto primjeri pogrešne upotrebe vrijede najviše

Pravilo napisano rečenicom se zaboravi. Slika sa crvenim krstićem preko rastegnutog logoa se pamti.

Zato u svakoj upotrebljivoj knjizi stoji stranica s tim slučajevima: znak razvučen u jednu stranu, znak s dodanom sjenkom, znak na fotografiji bez kontrasta, znak u drugoj boji, znak s tekstom prelijepljenim preko njega. Tih pet primjera spriječi većinu grešaka koje se poslije skupo popravljaju.

Boje su mjesto gdje se najviše lomi

Ista boja ima različite vrijednosti za ekran i za štampu, i ako to nije zapisano, neko će pogađati.

Zato uz svaku boju idu HEX za web, RGB za ekran, CMYK za štampu i po mogućnosti Pantone za sito i za veće poslove. Uz to piše i koja je boja glavna, koja je za dugmad, a koja se koristi samo za naglasak. Više o tome stoji pod paletom boja.

Kod nas se to najbolje vidi na vozilima i tablama. Bez upisanih vrijednosti, kombi izađe iz radionice u boji koja se ne poklapa s onom na sajtu, i to se ne može popraviti bez nove folije.

Predlošci nose više od pravila

Knjiga koja objašnjava, a ne daje ništa u ruke, ostane nepročitana.

Zato se uz nju predaju predlošci: ponuda i faktura, memorandum, prezentacija, formati za objave na mrežama, potpis u pošti. Knjiga kaže kako, predlošci to urade umjesto čitaoca.

U firmi koja ponudu šalje svaki dan, gotov predložak vrijedi više od cijelog poglavlja o tipografiji.

Koliko je dovoljno

Za firmu s deset do pedeset zaposlenih dovoljno je deset do dvadeset stranica.

Sve preko toga se pravi za organizacije koje imaju odjel marketinga i više brendova. Knjiga od osamdeset stranica u maloj firmi je dokument koji se otvori na predaji projekta i nikad više.

Kratka knjiga koju svi koriste radi posao. Debela koju nitko ne otvori ne radi ništa, a plaćena je.

Gdje knjiga živi

PDF je i dalje najpraktičniji oblik, jer se može poslati štampariji, novom saradniku i onome ko pravi tablu.

Uz PDF ide folder s datotekama: logo u vektoru i u PNG-u s prozirnom pozadinom, pismo ili link na njega, fotografije koje se smiju koristiti. Sve na mjestu kojem vaši ljudi imaju pristup, a ne u pošti nekog bivšeg zaposlenika.

Firme koje često rade materijale drže pravila na internoj stranici, jer se tada ne šalju verzije nego adresa.

Knjiga standarda i dizajn sistem

Dva se dokumenta često miješaju, a nisu ista stvar.

Knjiga standarda pokriva kako firma izgleda svugdje: na papiru, na vozilu, na ambalaži, na ekranu. Dizajn sistem pokriva samo digitalno, i sastavljen je od gotovih dijelova sajta, dugmadi i formi koje programer ugrađuje.

Manjoj firmi je knjiga dovoljna. Sistem se dodaje kad sajt postane dovoljno velik da se isti elementi ponavljaju na desetinama stranica.

Šta knjiga ne rješava

Ne rješava to da neko u firmi ipak koristi svoju verziju. Pravila vrijede onoliko koliko ih ima ko provoditi, i obično to bude jedna osoba koja pregleda materijale prije nego izađu.

Ne rješava ni loš identitet. Uredno zapisana pravila za znak koji ne radi daju uredno loš rezultat, pa se prvo rješava identitet, a knjiga dolazi poslije njega.

Kad se pravi naknadno

Većina firmi u BiH ima identitet koji je nastao u dijelovima, kroz godine, bez ijednog dokumenta.

Tada se knjiga piše obrnutim redom. Popiše se šta se stvarno koristi, izmjeri se boja s postojećih materijala, provjeri se ima li logo vektorsku datoteku i odluči se koja verzija ostaje. Taj popis je najčešće i prvi put da neko vidi koliko različitih verzija kruži.

Posao traje nekoliko dana i vrijedi ga naplatiti odvojeno, jer sprječava da se sljedeći materijal ponovo pogodi naslijepo.

Greške koje najčešće viđamo

Prva je knjiga bez izvornih datoteka, pa pravila postoje a logo nema ko upotrijebiti.

Druga su boje samo u HEX vrijednostima, bez onoga što treba štampariji.

Treća je odsustvo jednobojne i negativne verzije znaka.

Četvrta je knjiga bez ijednog primjera pogrešne upotrebe.

Peta je dokument bez datuma i verzije, pa nakon dvije godine niko ne zna koja je posljednja.

Šesta je knjiga koja stoji kod agencije, a ne kod firme.

Lista za provjeru

• Imate li knjigu standarda, i gdje je?
• Stoje li u njoj sve verzije logoa, uključujući jednobojnu?
• Jesu li boje zapisane i za ekran i za štampu?
• Postoji li pismo, i smijete li ga koristiti po licenci?
• Ima li nekoliko primjera pogrešne upotrebe?
• Idu li uz knjigu gotovi predlošci ponude i objava?
• Ko je vlasnik izvornih datoteka?
• Stoji li na naslovnoj strani datum verzije?

Pojmovi koje ćete čuti uz knjigu standarda

• Zaštitni prostor: najmanji prazan prostor koji mora ostati oko znaka.
• Najmanja veličina: granica ispod koje znak prestaje biti čitak.
• Jednobojna verzija: znak u jednoj boji, za gravure, pečate i sito.
• Negativ: verzija znaka za tamnu pozadinu.
• Vektorska datoteka: oblik koji se može uvećati bez gubitka kvaliteta.
• Vizuelni identitet: sve ono što knjiga opisuje.