DNS

DNS, od Domain Name System, je sistem koji ime vaše domene pretvara u adresu servera na kojem stoji sajt. Kad neko ukuca vasadomena.ba, pregledač prvo pita DNS gdje se ta domena nalazi, pa tek onda otvara sajt.

Isti sistem određuje i kuda ide pošta poslana na adrese s vašom domenom, i to je razlog zašto se ovaj pojam tiče svake firme, a ne samo onih koje imaju sajt. Firma koja ne zna gdje joj je DNS i ko ima pristup, ne zna ni ko joj može ugasiti poštu.

Kako radi

Najlakše je zamisliti imenik. Ljudi pamte imena, računari adrese brojevima. DNS drži spisak koji ime povezuje s adresom.

Taj spisak za vašu domenu ne stoji na jednom centralnom mjestu, nego kod servera koji se zovu nameserveri. Njih određuje firma kod koje je domena registrovana, a vi ih možete preusmjeriti na hosting ili na servis kao Cloudflare.

Iz toga dolazi najčešća zabuna: domena može biti registrovana na jednom mjestu, DNS se može podešavati na drugom, a sajt stajati na trećem. Kad zatreba izmjena, prvo se utvrdi gdje su nameserveri, jer su zapisi samo tamo važeći.

Zapisi koje treba poznavati

DNS se sastoji od zapisa, a svaki ima svoj posao. Većina firmi koristi nekoliko vrsta.

• A zapis vodi domenu na adresu servera sajta. Ako je pogrešan, sajt se ne otvara.
• AAAA zapis radi isto za noviji oblik adresa.
• CNAME je nadimak, zapis koji kaže da jedna adresa pokazuje na drugu. Najčešće se koristi za www i za servise koji rade na vašoj poddomeni.
• MX zapis govori kuda ide pošta. Ako je pogrešan ili ga nema, pošta ne stiže.
• TXT zapis nosi tekstualne podatke: potvrde vlasništva za Google i druge servise, i pravila koja štite poštu od lažnog slanja.
• NS zapis kaže koji nameserveri su nadležni za domenu.

Uz svaki zapis stoji TTL, broj sekundi koliko drugi serveri smiju pamtiti odgovor prije nego što ponovo pitaju.

DNS i pošta

Ovo je dio koji firme najčešće zanemare, a posljedice se vide u svakodnevnom radu.

Primaoci pošte, a posebno Gmail i Outlook, provjeravaju da li mail zaista dolazi od onoga ko tvrdi da ga šalje. Provjera se radi kroz tri zapisa u DNS-u.

SPF navodi koji serveri smiju slati poštu u ime vaše domene. Ako šaljete preko hostinga, preko Google Workspacea i preko alata za newslettere, sva tri moraju biti navedena.

DKIM potpisuje svaku poruku ključem, pa primalac može provjeriti da poruka nije mijenjana usput.

DMARC kaže primaocu šta da radi s porukama koje ne prođu prve dvije provjere, i šalje vam izvještaje o tome ko sve pokušava slati poštu u vaše ime.

Gmail i Yahoo od 2024. traže ove zapise od svih koji šalju veće količine pošte. Ali i firmi koja šalje dvadeset ponuda dnevno oni prave razliku između inboxa i neželjene pošte. Za email marketing su preduslov, a ne dodatak.

Selidba bez gubitka pošte

Kod selidbe sajta ili hostinga DNS je mjesto gdje se najčešće nešto izgubi.

Postupak koji radi izgleda ovako.

Prvo se napravi snimak svih postojećih zapisa: kopija ekrana ili izvoz, sa svim vrstama, ne samo s A zapisom.

Dan prije selidbe se TTL skrati na nekoliko minuta. Tako će se promjena na dan selidbe proširiti brzo, a ako nešto krene po zlu, vraćanje je jednako brzo.

Na dan selidbe se mijenja samo ono što mora: A zapis prema novom serveru. Ako se prelazi i na nove nameservere, na novo mjesto se prvo prenesu svi zapisi, uključujući MX i TXT, pa se tek onda prebace nameserveri.

Poslije izmjene se provjeri sajt, SSL certifikat i pošta u oba smjera: poruka na adresu i s adrese.

Kad sve radi, TTL se vrati na uobičajenu vrijednost.

Ko treba imati pristup

Pristup DNS-u je pristup sajtu i pošti istovremeno, pa se tretira kao ključ od firme.

Vlasnički nalog kod registrara i kod servisa za DNS mora biti na firmi, s adresom koju firma kontroliše. Agencija ili programer dobijaju pristup kao dodatni korisnici, ne kao vlasnici, i uklanjaju se kad saradnja prestane.

Na nalogu se uključuje prijava u dva koraka. Preuzet nalog kod registrara je najbrži put da neko preusmjeri sajt i poštu.

DNS i ostali alati

Nekoliko servisa koje firme koriste traži izmjenu u DNS-u, i dobro je znati zašto.

Google Search Console se najpotpunije potvrđuje TXT zapisom, jer tako pokriva cijelu domenu.

Servisi za slanje newslettera traže SPF i DKIM zapise da bi mailovi stizali.

Cloudflare i slični servisi preuzimaju cijeli DNS i uz to daju brzinu i zaštitu, ali tada svi zapisi žive kod njih i tamo se i mijenjaju.

Kako provjeriti svoje zapise

Za provjeru nije potreban pristup podešavanju. DNS zapisi su javni, i svako ih može pročitati kroz besplatne alate za pretragu DNS-a, kojih ima dosta na internetu.

Upišete svoju domenu i gledate nekoliko stvari. Pokazuje li A zapis na server na kojem je sajt. Postoje li MX zapisi i vode li na servis koji zaista koristite za poštu. Postoji li jedan, a ne više SPF zapisa. Postoji li DMARC zapis na adresi koja počinje s _dmarc.

Kod DMARC-a vrijedi znati da ima tri stepena. Prvi, none, samo prikuplja izvještaje i ne blokira ništa. Drugi, quarantine, šalje sumnjive poruke u neželjenu poštu. Treći, reject, ih odbija. Počinje se od prvog, nekoliko sedmica se čitaju izvještaji da se vidi šalje li neki zaboravljeni servis poštu u vaše ime, pa se tek onda pooštrava.

Ako koristite alat za newslettere, dio firmi mu dodijeli posebnu poddomenu, recimo za slanje s adrese na news.vasadomena.ba. Tako problem s isporukom newslettera ne pogodi poštu koju šaljete kupcima direktno.

Greške koje najčešće viđamo

Prva je pošta izgubljena pri selidbi, jer MX zapisi nisu preneseni na nove nameservere.

Druga su nepoznati nameserveri, pa se zapisi mijenjaju na mjestu koje uopšte nije nadležno.

Treća je nedostatak SPF, DKIM i DMARC zapisa, pa ponude završavaju u neželjenoj pošti.

Četvrta je više SPF zapisa na istoj domeni, jer je svaki servis dodao svoj. Dozvoljen je samo jedan, u koji se upišu svi.

Peta je pristup DNS-u koji ima samo bivša agencija.

Šesta je izmjena bez snimka prethodnog stanja, pa kad nešto prestane raditi, niko ne zna kako je bilo.

Lista za provjeru

• Znate li gdje su nameserveri vaše domene i ko tamo ima pristup?
• Imate li snimak svih trenutnih DNS zapisa?
• Postoje li SPF, DKIM i DMARC zapisi za vašu domenu?
• Ima li domena samo jedan SPF zapis, sa svim servisima koji šalju poštu?
• Je li nalog kod registrara na firmi, s prijavom u dva koraka?
• Je li Search Console potvrđen TXT zapisom za cijelu domenu?
• Jeste li poslije zadnje izmjene poslali probnu poruku u oba smjera?

Pojmovi koje ćete čuti uz DNS

• Nameserver: server nadležan za DNS zapise vaše domene.
• A zapis: veza domene s adresom servera.
• MX zapis: zapis koji govori kuda ide pošta.
• TTL: vrijeme koliko se odgovor smije pamtiti prije novog pitanja.
• SPF, DKIM, DMARC: zapisi koji dokazuju da poštu šaljete vi.
• Domena: adresa sajta čije zapise DNS drži.