Domena

Domena je adresa vašeg sajta, ono što ljudi ukucaju u pregledač. Domena je adresa, hosting je prostor na koji ta adresa pokazuje, i to su dvije odvojene usluge koje se najčešće kupuju na istom mjestu.

Za većinu firmi je to stavka koja se plati jednom godišnje i o kojoj niko ne razmišlja. Zbog toga se i dešavaju najskuplje greške u ovoj temi, a sve se svode na jedno pitanje: ko je zapravo vlasnik.

Kako je adresa sastavljena

Adresa se čita s desna na lijevo, što je obrnuto od navike.

Krajnji desni dio je nastavak, recimo .ba, .com ili .net. Lijevo od njega je ime koje ste izabrali. Ako ispred stoji još nešto, kao www ili shop, to je poddomena.

Kod nas se najčešće koriste .ba i .com.ba, uz međunarodne .com, .net i .org. Registracija .ba domene ide kroz ovlaštenog registrara u BiH i traži dokumentaciju firme, dok se međunarodne registruju za nekoliko minuta bilo gdje.

Vrijedi znati da domena nije kupljena nego iznajmljena. Plaća se godišnje i prestaje biti vaša onog dana kad se ne obnovi.

Ko je vlasnik, i zašto je to jedino važno pitanje

Ovo je dio koji košta najviše kad se pogriješi, a ispravlja se za pet minuta dok je sve u redu.

Domena mora biti registrovana na firmu, s vašom e-poštom kao kontaktom vlasnika. Agencija, programer i ko god održava sajt mogu imati pristup upravljanju, ali ne smiju biti vlasnici.

U praksi redovno viđamo suprotno. Domena stoji na agenciji s kojom se saradnja prekinula, na bivšem zaposleniku, ili na privatnoj adresi nekoga ko je prije deset godina radio sajt. Kad tada zatreba prenos, ispostavi se da se traži saglasnost osobe do koje se više ne dolazi.

Provjera traje minutu: otvorite alat za pretragu podataka o domeni, upišite svoju adresu i pogledajte ko je naveden kao vlasnik i na koju adresu stižu obavijesti. Ako to niste vi, to je posao za ovu sedmicu, ne za neki drugi put.

Šta se dešava kad istekne

Domena ne prestaje raditi tiho. Sajt se prestane otvarati, a pošta na toj adresi prestane stizati, i to obično isti dan.

Poslije isteka slijedi period u kojem se može vratiti, najčešće uz doplatu. Onda period u kojem je registrar drži zaključanom. Na kraju se oslobodi i može je uzeti bilo ko.

Domene s istorijom i prometom neko prati, pa se te zadnje faze dešavaju brže nego što ljudi očekuju. Zato se automatska obnova uključuje odmah, a podaci o kartici provjere jednom godišnje.

Isto vrijedi za adresu na koju stižu obavijesti. Podsjetnik poslan na e-poštu koja radi na toj istoj domeni je rizik koji se lako izbjegne.

Izbor imena

Ime se bira jednom i nosi godinama, pa se isplati potrošiti dan više.

Kratko i izgovorljivo preko telefona. Ako morate slovkati svaki put kad ga nekome kažete, ime je predugačko ili previše komplikovano.

Bez crtica i brojeva gdje god je moguće. Firma-doo-sarajevo.ba se u razgovoru gubi, a ljudi crticu redovno izostave i završe kod nekog drugog.

Bez dijakritike, jer se nastavci s našim slovima u praksi ne koriste i stvaraju zabunu.

Ime firme prije ključnih riječi. Nekad se vjerovalo da domena s ključnom riječi rangira bolje; Google to odavno ne nagrađuje, a ime koje nije vaše ograničava vas onog dana kad proširite ponudu. Ovo je dio brendiranja, ne SEO trik.

I provjerite je li slobodno na društvenim mrežama, prije nego što platite registraciju.

Jedna adresa, ne četiri

Sajt tehnički može raditi na više verzija iste adrese: s www i bez, na starom i na šifrovanom protokolu. Za Google su to različite adrese s istim sadržajem.

Zato se bira jedna glavna verzija, a sve ostale se na nju preusmjeravaju trajnim redirectom. Koja je glavna nije važno; važno je da je jedna i da se ne mijenja.

Isto vrijedi ako ste uzeli i .ba i .com. Jedna nosi sajt, druga na nju preusmjerava. Dvije žive kopije istog sadržaja na dvije domene su najbrži način da se oba rezultata oslabe.

Uz ovo ide i SSL certifikat, koji mora pokrivati verziju s www i bez nje.

Domena i pošta

Ovo se zaboravi redovno, najčešće prilikom selidbe hostinga.

Domena ne usmjerava samo sajt nego i poštu, kroz posebne zapise u istom podešavanju. Kad se sajt preseli, a ti zapisi se prenesu pogrešno ili nikako, pošta stane, a to niko ne primijeti dok kupac ne kaže da nije dobio odgovor.

Pravilo koje vrijedi upisati negdje: prije svake izmjene u podešavanju domene se zapiše trenutno stanje, a poslije izmjene se pošalje probna poruka na adresu i s adrese.

Šta kupovati uz domenu, a šta ne

Registrari uz osnovnu cijenu redovno nude dodatke, pa vrijedi znati šta od toga zaista treba.

Zaštita podataka vlasnika sakriva vaše ime i adresu iz javne baze. Kod fizičkih lica ima smisla; kod firme su ti podaci ionako javni, a domaći kupci ih često i traže kao znak da iza sajta stoji neko stvaran.

Zaključavanje prenosa je besplatno kod većine registrara i vrijedi ga držati uključenim. Isključuje se samo na dan kad se domena zaista seli.

Paket e-pošte uz domenu je najčešće slabiji nego zaseban servis. Ako firma živi od prepiske, vrijedi platiti ozbiljno rješenje umjesto adrese koja stiže u neželjenu poštu kod primalaca.

Sve ostalo, od gotovih sajtova u jednom kliku do SEO paketa uz registraciju, je prodaja usluge koju već imate ili vam ne treba.

Više domena za istu firmu

Uzimanje varijanti svog imena je jeftino osiguranje i radi se iz dva razloga.

Prvi je zaštita imena. Ako vaša firma radi pod imenom koje neko drugi može registrovati s drugim nastavkom, varijanta u tuđim rukama zna završiti kao kopija vašeg sajta ili kao stranica konkurencije.

Drugi su česte greške u kucanju. Ako se ime lako pogrešno napiše, vrijedi uzeti i tu verziju i preusmjeriti je.

Pravilo je pritom uvijek isto: jedna domena nosi sajt, sve ostale samo preusmjeravaju. Sadržaj se ne kopira, jer time sami sebi pravite konkurenciju u rezultatima pretrage.

Greške koje najčešće viđamo

Prva je domena registrovana na nekoga izvan firme. Najskuplja greška u cijeloj temi i jedina koja se ne može riješiti novcem kad se zakomplikuje.

Druga je istekla domena zbog podsjetnika koji je otišao na adresu koju niko ne čita.

Treća je sajt koji radi na više verzija adrese bez preusmjerenja, pa Google vidi dvije ili četiri kopije istog sadržaja.

Četvrta je blog ili trgovina na poddomeni umjesto u poddirektoriju. Snaga se dijeli, a razlog je najčešće tehnička lakoća, ne odluka.

Peta je promjena imena firme bez promjene domene, ili obrnuto. Adresa koja ne odgovara imenu pod kojim se predstavljate zbunjuje ljude na svakoj fakturi i svakoj posjetnici.

Šesta je kupovina domene kod pružaoca koji ne daje pun pristup podešavanju. Kad zatreba promijeniti gdje adresa pokazuje, ispostavi se da to može samo neko drugi.

Lista za provjeru

• Na koga je registrovana vaša domena i na koju adresu stižu obavijesti o obnovi?
• Je li automatska obnova uključena i jesu li podaci za plaćanje aktuelni?
• Radi li sajt na jednoj glavnoj verziji adrese, s preusmjerenjem svih ostalih?
• Pokriva li SSL certifikat i verziju s www i onu bez?
• Imate li pun pristup podešavanju domene, ili to može samo neko drugi?
• Ako imate više domena, preusmjeravaju li na glavnu umjesto da nose kopiju sajta?
• Znate li kad vam domena ističe, bez da morate nekoga pitati?
• Jeste li poslije zadnje izmjene provjerili da pošta radi u oba smjera?

Pojmovi koje ćete čuti uz domenu

• Hosting: prostor na serveru; domena je adresa koja na njega pokazuje.
• DNS: podešavanje koje govori kuda adresa vodi, i za sajt i za poštu.
• Registrar: firma kod koje je domena registrovana.
• Poddomena: dio ispred glavne adrese, kao shop.vasadomena.ba.
• Nastavak: krajnji dio adrese, kao .ba ili .com.
• Redirect: preusmjeravanje sa stare adrese na novu.