Hreflang

Hreflang je oznaka u kodu stranice kojom pretraživaču kažete da ista stranica postoji i na drugom jeziku, i na kojoj se adresi nalazi.

Razlog zašto to uopšte postoji je praktičan. Firma koja izvozi u Njemačku ima stranicu o istom proizvodu na bosanskom i na njemačkom. Bez oznake Google te dvije stranice gleda odvojeno i sam bira koju će kome pokazati. Ponekad pogodi. Ponekad njemačkom nabavljaču pokaže bosansku verziju, on je zatvori za tri sekunde, i to je jedini prinos od prevoda koji je plaćen.

Šta oznaka zapravo govori

Hreflang ne kaže “ova stranica je na njemačkom”. To pretraživač ionako prepozna iz teksta.

Ono što kaže jeste da su dvije adrese ista stranica na dva jezika. Time rješava dvije stvari odjednom.

Prva je izbor. Kada neko iz Austrije traži vaš proizvod, Google zna da postoji verzija namijenjena njemu i pokazuje nju.

Druga je natjecanje unutar vlastitog sajta. Dvije prevedene stranice o istom proizvodu se lako čitaju kao dupliran sadržaj i jedna od njih bude potisnuta. Oznaka objašnjava da to nisu dvije verzije istoga nego dvije publike.

Kako izgleda u kodu

Za sajt s bosanskom i njemačkom verzijom, u zaglavlju bosanske stranice stoji:

<link rel="alternate" hreflang="bs" href="https://primjer.ba/proizvod/" />
<link rel="alternate" hreflang="de" href="https://primjer.ba/de/produkt/" />

Isti par stoji i na njemačkoj stranici, nepromijenjen. To je važnije nego što izgleda i vraćamo se na to niže.

Kod se piše jednom po paru stranica, a onda ga sistem ponavlja automatski. Ručno održavanje ima smisla za pet stranica, ne za pet stotina.

Tri pravila bez kojih ne radi

Oznaka je osjetljiva na sitnice i tu većina sajtova padne.

Veza mora ići u oba smjera. Ako bosanska stranica navodi njemačku, a njemačka ne navodi bosansku, par se zanemaruje. Ne djelimično, nego cijeli.

Svaka stranica navodi i samu sebe. U spisku alternativa mora stajati i adresa stranice na kojoj se spisak nalazi.

Adrese moraju biti pune i tačne. S protokolom, bez preusmjeravanja, i na stranicu koja stvarno postoji. Oznaka koja pokazuje na adresu koja vraća grešku ili preusmjerava negdje treće se tretira kao da je nema.

Uz to, oznaka mora pokazivati na stranicu koja je i sama indeksirana i koja na sebe ima canonical na vlastitu adresu. Canonical koji pokazuje na drugu jezičnu verziju poništava hreflang, i to je kombinacija koju često zateknemo poslije selidbe sajta.

x-default, i kada se koristi

Postoji i posebna vrijednost za sve ostale.

<link rel="alternate" hreflang="x-default" href="https://primjer.ba/en/" />

To je verzija koja se prikaže nekome za koga nijedna navedena ne odgovara. Posjetilac iz Švedske ne spada ni pod bosansku ni pod njemačku, pa dobija tu.

Najčešće se za to koristi engleska stranica. Rjeđe stranica na kojoj posjetilac bira jezik, i to ima smisla samo ako je izbor brz i jasan; stranica koja prvo traži da se nešto izabere gubi dio ljudi prije nego bilo šta pročitaju.

Jezik, zemlja, ili oboje

Oznaka prima samo jezik, ili jezik i zemlju zajedno.

de znači njemački bilo gdje. de-AT znači njemački za Austriju. Sama zemlja bez jezika nije dozvoljena, i to je česta greška: at ne postoji kao ispravna vrijednost.

Za većinu firmi iz Bosne i Hercegovine dovoljan je jezik. Odvojena austrijska verzija ima smisla tek kad se nešto stvarno razlikuje, na primjer cijena, rok isporuke ili kontakt osoba. Dvije stranice s istim tekstom i različitom oznakom zemlje donose samo dvostruko održavanje.

Gdje se oznaka postavlja

Tri mjesta, i bira se jedno.

U zaglavlju svake stranice. Najpreglednije, i kod manjih sajtova najjednostavnije.

U sitemapu. Kod kataloga s hiljadama adresa je ovo jedina varijanta koja se dugoročno održava, jer se parovi generišu iz baze umjesto da se upisuju u svaku stranicu.

U HTTP zaglavlju odgovora. Koristi se za dokumente koji nemaju HTML, kao PDF cjenovnik na dva jezika.

Miješanje sva tri na istom sajtu vodi u nesklad, pa se bira jedno i toga se drži.

Kome ovo treba, a kome ne

Iskreno: većini firmi ne treba.

Ako imate sajt na jednom jeziku, nema šta povezati. Ako imate dvije verzije koje se razlikuju samo po nekoliko riječi, problem nije oznaka nego to što postoje dvije verzije.

Treba vam kada imate stvarno prevedene stranice za publiku koja govori drugi jezik, i kada ta publika donosi posao. To je kod nas najčešće izvoz u Njemačku, Austriju i Švicarsku, gdje nabavljač traži na svom jeziku i sadržaj na njemačkom je uslov da uđete u razmatranje.

Prije oznake dolazi prevod koji je zaista prevod. Stranica provučena kroz alat, s nazivima proizvoda koji se ne koriste u struci, neće raditi ni s najurednijim hreflangom.

Kako se provjerava

Google Search Console ima izvještaj o međunarodnom ciljanju koji prijavljuje parove bez uzvratne veze i nepoznate oznake jezika. To je prvo mjesto na koje se gleda.

Za brzu provjeru pojedine stranice dovoljno je otvoriti izvor i pogledati pokazuju li adrese tamo gdje treba i navodi li stranica samu sebe.

Za cijeli sajt se koristi alat za tehnički pregled, koji prođe kroz sve adrese i izlista prekinute parove. Poslije svake veće izmjene strukture to se ponovi, jer se parovi lome tiho i niko ih ne primijeti mjesecima.

Greške koje najčešće viđamo

Prva je veza samo u jednom smjeru, pa Google cijeli par zanemari.

Druga je canonical koji s njemačke stranice pokazuje na bosansku, čime se prevedena verzija sama isključuje iz rezultata.

Treća su adrese u oznaci koje preusmjeravaju, najčešće zbog kose crte na kraju ili prelaska na sigurnu vezu.

Četvrta je izmišljena oznaka jezika, kao ba umjesto bs.

Peta je hreflang postavljen na sajtu koji zapravo ima jednu verziju, pa oznaka pokazuje sama na sebe i ne radi ništa.

Šesta je automatsko preusmjeravanje posjetilaca po zemlji s koje dolaze, što zna zaključati i pretraživač na jednu verziju, pa ostale nikad ne budu pročitane.

Lista za provjeru

• Imate li zaista prevedene stranice, ili dvije skoro iste?
• Navodi li svaka verzija sve ostale, uključujući i samu sebe?
• Postoji li uzvratna veza sa svake strane?
• Pokazuju li adrese na stranice koje ne preusmjeravaju?
• Pokazuje li canonical svake stranice na nju samu?
• Jesu li oznake jezika stvarne, a ne izmišljene?
• Postoji li x-default za posjetioce izvan navedenih jezika?
• Je li izvještaj o međunarodnom ciljanju u Search Consoleu čist?

Pojmovi koje ćete čuti uz hreflang

• Uzvratna veza: obaveza da se dvije verzije navode međusobno.
• x-default: verzija za sve kojima nijedna druga ne odgovara.
• Oznaka jezika: dvoslovna vrijednost po standardu, kao bs, de, en.
• Oznaka zemlje: dodatak uz jezik, kao de-AT, nikad sam.
• Canonical: oznaka koja govori koja je glavna verzija jedne iste stranice.
• Geo preusmjeravanje: automatsko slanje posjetioca na verziju po zemlji, koje zna smetati pretraživaču.