Saopćenje za medije

Saopćenje za medije je kratak tekst koji firma šalje novinarima i portalima kad ima vijest, napisan tako da se može objaviti uz malo izmjena.

Lokalne redakcije u BiH rade s malo ljudi i mnogo tema. Tekst koji stigne gotov, s tačnim podacima, fotografijom i kontaktom, ima realnu šansu da bude objavljen isti dan. Tekst koji zvuči kao reklama završi u smeću za minutu.

Šta je vijest

Prije nego što se išta piše, pitanje je ima li firma šta reći. Vijest je nešto što se desilo i što se može izbrojati ili pokazati.

Dobre teme za firmu su nova radna mjesta i koliko ih je, investicija u opremu ili pogon, izvozni ugovor, novi certifikat, godišnjica s brojevima koji nešto govore, donacija ili saradnja sa školom. Podaci o vlastitoj branši, koje niko drugi nema, isto su vijest, i novinari ih rado koriste. Isti podaci poslije posluže i za content marketing na vlastitom sajtu.

Nova web stranica, novi logo ili opis firme kao lidera u regiji nisu vijest ni za koga osim za samu firmu. Takvo saopćenje troši povjerenje urednika za sljedeći put, kad vijest bude prava.

Kako izgleda

Naslov kaže činjenicu. “Firma iz Gradačca zapošljava 15 radnika zbog izvoznog ugovora” radi, “Novi iskorak u kvalitetu” ne govori ništa.

Prvi pasus odgovara na pet pitanja: ko, šta, kada, gdje i zašto. Novinar koji pročita samo njega mora imati dovoljno za kratku vijest. Ostatak teksta ide od važnijeg ka manje važnom, jer redakcija skraćuje odozdo.

Slijedi izjava vlasnika ili direktora, s nečim što novinar ne može sam napisati: zašto baš sad, šta to znači za grad, koliko je trajalo. Izjava koja kaže da su svi ponosni i zadovoljni obično se izbaci.

Na kraju stoji kratak pasus o firmi, uvijek isti, i ime i broj telefona osobe koja se tog dana zaista javlja. Cijelo saopćenje staje na jednu stranicu.

Fotografije

Uz tekst idu dvije ili tri stvarne fotografije: pogon, ljudi, proizvod, potpisivanje. Horizontalne, u punoj veličini, s imenima ljudi na njima i imenom autora fotografije.

Kolaž s logom i natpisom niko ne objavljuje. Lokalni portali tekst s dobrom fotografijom objave mnogo lakše, a mnogi ga bez nje ne objave uopšte.

Kako se šalje

Lista se pravi ručno: novinari i urednici koji pokrivaju vaš grad, vašu branšu ili temu vijesti. Lokalni portali, regionalni radio i televizija, stručni portali za branšu. Deset pravih adresa vrijedi više od dvjesta nasumičnih.

Tekst ide u tijelo maila i kao prilog u formatu koji se lako kopira. Samo PDF otežava posao. Naslov maila je naslov saopćenja. Šalje se svakome posebno ili u skrivenoj kopiji, nikad s vidljivom listom od sto adresa.

Poslije slanja telefon mora biti uključen. Novinar koji ima jedno pitanje i ne dobije odgovor u sat vremena obično odustane.

Šta se od toga dobije

Najčešće kratka vijest na nekoliko lokalnih portala, ponekad poziv s radija. Neki članci imaju link na vaš sajt, mnogi ne, a velik dio linkova s portala nosi oznaku nofollow. Kao izvor backlinkova saopćenje je nepouzdano.

Vrijednost je drugdje. Ljudi koji pročitaju vijest poslije ukucaju ime firme. Članak ostaje u pretrazi uz vaše ime i služi kao društveni dokaz na sajtu, u rubrici o tome šta su mediji pisali. Kod zapošljavanja isti tekst radi i kao employer branding, jer kandidat vidi firmu koja raste.

Plaćeni članak na portalu je nešto drugo. To je oglas i treba biti označen kao sponzorisan. Nekad ima smisla, ali se ne miješa sa saopćenjem i ne predstavlja kao vijest.

Primjer iz prakse

Proizvođač namještaja iz Gradačca potpiše ugovor s kupcem iz Austrije i otvara petnaest radnih mjesta. Saopćenje ima naslov s tim brojem, prvi pasus s imenom kupca, vrijednošću posla koju firma smije objaviti i rokom zapošljavanja, izjavu vlasnika o tome zašto su izabrali baš njih, i tri fotografije iz hale.

Šalje se jedanaestorici novinara s lokalnih i regionalnih portala i jednom stručnom portalu za drvnu industriju, u utorak ujutro. Do srijede ga objave tri portala, a lokalni radio zove za izjavu. Na sajtu firme vijest se objavi kao članak s linkovima na objave, a oglas za posao upućuje na nju.

Kad ovo nije vaša briga

Firma koja nema vijest nema razloga slati saopćenje. Lokalnoj radnji ili ordinaciji bez novosti više donese uredan Google profil i recenzije nego tekst koji niko neće objaviti. Isto vrijedi ako niko u firmi ne može odgovarati novinarima isti dan. Bolje je sačekati pravu priliku, s nekim ko je spreman za telefon.

Greške koje najčešće viđamo

Najčešće je saopćenje o novoj web stranici ili novom logu.

Česti su i naslov koji je slogan i prvi pasus koji ne kaže šta se desilo.

Viđamo i izjavu u kojoj su svi ponosni, a ništa se ne saznaje.

Tu je i mail na dvjesta adresa u vidljivoj kopiji, s PDF-om i bez fotografija.

Na kraju, kontakt osoba koja je na godišnjem odmoru.

Lista za provjeru

• Da li se desilo nešto što se može izbrojati ili pokazati?
• Kaže li naslov činjenicu?
• Odgovara li prvi pasus ko, šta, kada, gdje i zašto?
• Ima li izjava nešto što novinar ne može sam napisati?
• Postoje li dvije ili tri stvarne fotografije u punoj veličini?
• Je li lista primalaca pravljena ručno, za ovu temu?
• Javlja li se kontakt osoba na telefon tog dana?
• Gdje će vijest stajati na vašem sajtu poslije objave?

Pojmovi koje ćete čuti uz saopćenje

• Embargo: dogovor da se vijest ne objavi prije određenog trenutka.
• Lead: prvi pasus koji nosi cijelu vijest.
• Boilerplate: kratak, uvijek isti pasus o firmi na kraju saopćenja.
• Press kit: paket s logom, fotografijama i osnovnim podacima o firmi za novinare.
• Advertorial: plaćeni tekst na portalu, oglas napisan kao članak.
• Brending: slika o firmi kojoj svaka objava doda ili oduzme ponešto.