Firma promijeni ime ili napravi novi logo. Mjesecima se biraju boje, štampaju table, oblijepi vozilo, naruči nova ambalaža i preko svega se napravi sajt. Onda stigne dopis: druga firma je ranije prijavila sličan znak za istu vrstu robe i traži da se prestane koristiti.
Sve što je urađeno pod tim znakom sada košta dvaput. Table, vozila, ambalaža, katalozi, sajt, Google profil i recenzije skupljene pod starim imenom. Zakon prednost daje onome ko je prvi podnio prijavu, a ne onome ko je znak prvi počeo koristiti, osim u izuzecima kao što su savjesno stečeno poslovno ime ili prijava podnesena u lošoj vjeri. Najjeftiniji dio cijelog posla bila je provjera koja traje sat, a nije urađena.
Ukratko
- Upis firme u sudski registar i zakupljena .ba domena ne daju isključivo pravo na ime kao marku; to pravo daje žig.
- Žig u BiH priznaje Institut za intelektualno vlasništvo i vrijedi deset godina od dana prijave, uz neograničeno produžavanje.
- Između dvije prijave za isti ili sličan znak prednost ima ona podnesena ranije, pa se prijavljuje prije štampe, a ne poslije.
- Žig štiti samo u klasama robe i usluga za koje je prijavljen i samo u zemlji koja ga je priznala.
- Žig koji se pet godina ozbiljno ne koristi na tržištu BiH može na zahtjev drugog lica prestati važiti.
Registrovana firma i domena nisu zaštićena marka
Firma u BiH ima tri imena koja se lako pomiješaju. Poslovno ime je ono iz rješenja o upisu u sudski registar, obično dugačko, s oznakom d.o.o. i ponekad s djelatnošću. Domena je adresa koju firma zakupljuje, i o tome ko je smije registrovati i šta se desi kad istekne pisali smo u tekstu o .ba domeni. Marka je ono što kupac vidi na tabli, pakovanju i u oglasu.
Samo marka može biti žig, i samo žig daje isključivo pravo. Institut za intelektualno vlasništvo BiH na stranici s najčešćim pitanjima o žigu navodi da žig vlasniku osigurava isključivo pravo da njime obilježava robu i usluge, i da je prijavljen i registrovan žig samostalno imovinsko dobro.
Poslovno ime ipak ima određenu težinu. Zakon o žigu kaže da nosilac žiga ne može zabraniti drugom da posluje pod istim ili sličnim znakom ako je to njegovo poslovno ime, stečeno savjesno prije datuma prvenstva žiga. To je štit, ali samo za vas. Drugima time ne možete zabraniti ništa, a štit ne pokriva logo, naziv proizvoda ni ime pod kojim izlazite na novo tržište.
Šta žig štiti, a šta ne
Žigom se može zaštititi znak koji se može grafički prikazati i koji razlikuje vašu robu ili usluge od tuđih: riječi, uključujući lična imena, crteži, slova, brojevi, oblik proizvoda ili pakovanja, raspored boja ili kombinacija toga. Pečat i štambilj se ne smatraju žigom.
Za firmu je praktična razlika između prijave samog imena i prijave logoa. Ime prijavljeno običnim slovima štiti riječ, bez obzira na pismo i boje kojima je kasnije napisana. Logo prijavljen kao crtež štiti taj crtež s tim riječima, pa osvježen logo može tražiti novu prijavu. Kad identitet tek nastaje, ime je obično ono što se prvo prijavljuje.
Druga granica su klase. Spisak robe i usluga na koje se znak odnosi mora biti sastavljen prema Ničanskoj klasifikaciji, međunarodnom popisu koji robu i usluge dijeli na numerisane klase. Proizvođač namještaja koji je zaštitio ime za namještaj nije time automatski zaštitio isto ime za ugostiteljstvo. Ko planira širenje, klase bira po onome što će raditi, ne samo po onome što radi danas.
Treća granica je teritorija. Žig priznat u BiH važi u BiH. O tome kad to postaje problem piše niže, u dijelu o izvozu.
Provjera traje sat i radi se prije prve skice
Prije nego što dizajner otvori prazan list, ime se provjerava na nekoliko mjesta:
- Registar žigova. Bosanskohercegovački žigovi se mogu pretražiti u bazi TMview, zajedno sa žigovima EU i drugih ureda. Traži se i isto ime i ime koje zvuči ili se piše slično.
- Tržišta na koja izvozite. Za EU je ista baza dovoljna za prvi pregled, a EUIPO eSearch pokazuje žigove Evropske unije.
- Sudski registar i domene. Firma sa sličnim imenom u istoj djelatnosti nije zabrana, ali jeste znak za oprez, kao i zauzeta .ba ili .com domena.
- Google, Mape i društvene mreže. Firma koja godinama posluje pod tim imenom bez prijavljenog žiga i dalje može praviti problem, a kupcu koji traži vaše ime prikazivaće se ona.
Ovo nije pravna provjera i ne zamjenjuje mišljenje zastupnika kad je ime sporno. Ali pokazuje većinu imena koja ne treba ni crtati. Kad nam firma donese ime za novi identitet, u Siiteu ga prvo ukucamo u registar, jer je logo za ime koje se ne može zaštititi posao koji će se raditi dvaput.
Kako izgleda prijava kod Instituta
Postupak je pisan i ne traži advokata. Domaća firma ili fizičko lice nije dužno angažovati zastupnika, mada Institut vodi i objavljuje njihov registar.
Šta se predaje
Prijava sadrži zahtjev za priznanje žiga na obrascu Z-01, znak koji se štiti i spisak robe i usluga po Ničanskoj klasifikaciji. Uz to ide dokaz o uplati taksi i troškova postupka, čije iznose Institut objavljuje na svom sajtu, i punomoć ako prijavu podnosi zastupnik. Prema uputstvu Instituta, prijava se podnosi direktno, poštom, faksom ili na službenu e-mail adresu Instituta, s tim da se u roku od osam dana dostavi i u pisanom obliku.
Šta se dešava poslije
Institut prijavu formalno ispituje i objavljuje je u svom službenom glasniku. Od dana objave teče rok od tri mjeseca u kojem svako zainteresovano lice može podnijeti prigovor, i taj rok se ne može produžiti. Ako prijava prođe, Institut donosi rješenje o priznanju i izdaje ispravu o žigu, a registrovan žig se ponovo objavljuje.
Koliko vrijedi
Zaštita traje deset godina od dana podnošenja prijave i može se produžavati neograničeno, svaki put na deset godina, uz zahtjev podnesen na vrijeme. Prednost se računa od datuma prijave, pa je taj datum važniji od datuma rješenja: ko je prvi predao, prvi je u redu.
Za izvoz žig iz BiH ne vrijedi
Firma koja prodaje pod svojom markom u Njemačkoj, Austriji ili Hrvatskoj tamo nema zaštitu samo zato što je ima kod kuće. Za prehrambenu industriju koja izlazi na police pod svojim imenom, proizvođače tekstila i obuće koji prelaze s lohn posla na vlastiti brend i proizvođače namještaja koji grade marku na sajmovima, to je pitanje koje se postavlja prije prvog ugovora s distributerom.
Postoje dva puta. Međunarodna registracija po Madridskom sistemu podnosi se preko Instituta: takse se plaćaju Institutu, a međunarodne takse Međunarodnom birou Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo. Drugi put je prijava žiga Evropske unije direktno kod EUIPO-a, koja jednom prijavom pokriva sve članice. Po cjenovniku EUIPO-a elektronska prijava košta 850 eura za jednu klasu, 50 eura za drugu i po 150 eura za svaku sljedeću.
Strani kupac pri tome gleda više od papira. Šta provjerava prije nego što uopšte pošalje upit, opisali smo u tekstu o tome šta strani kupac provjeri prije upita, a ime koje se na sajtu, ambalaži i u registru piše na isti način dio je te provjere.
Žig koji ne koristite možete izgubiti
Poslije registracije žig treba i koristiti. Na zahtjev zainteresovanog lica Institut će donijeti rješenje o prestanku žiga ako ga nosilac bez opravdanog razloga nije ozbiljno koristio na tržištu BiH pet godina zaredom. Reklamiranje znaka bez mogućnosti da se roba kupi ili usluga koristi ne računa se kao korištenje. Korištenje na robi ili pakovanju namijenjenom samo izvozu računa se.
Za dizajn je važna još jedna odredba. Korištenjem se smatra i korištenje znaka u obliku koji se razlikuje u elementima koji ne mijenjaju njegov razlikovni karakter. Drugim riječima, logo se smije osvježiti, ali rebrending koji ga promijeni do neprepoznatljivosti može ostaviti registrovan stari znak koji se više ne koristi i novi koji nije registrovan. Kad se identitet mijenja, pitanje žiga ide na isti spisak kao table i vozila.
Oznaka ® znači registrovan žig. Dok je prijava u postupku, znak još nije registrovan, pa oznaka na njemu ne treba stajati.
Logo nacrtan za ime koje nije vaše ostaje samo crtež
Vizuelni identitet se plaća zato što firma u njega godinama ulaže: na tablama, ambalaži, vozilima, u oglasima i recenzijama. Sve to vrijedi samo onoliko koliko je siguran znak ispod. Zato je redoslijed važan: ime, provjera, prijava, pa tek onda dizajn i štampa.
Uz žig ide i drugo pravo, ono na sam crtež. Autorsko pravo na logo ostaje dizajneru ako ugovor ne kaže drugačije, a šta u ugovoru mora stajati da bi crtež bio vaš, opisali smo u tekstu o ugovoru s agencijom. Firma koja ima oba papira, rješenje o žigu i ugovor o prenosu prava, posjeduje svoj znak. Firma koja ima samo fajl s logom posjeduje crtež koji joj neko drugi može zabraniti.
Česta pitanja